VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 65

V Sirenje reformacije u Hrvatskoj n XVI. stoljeću. A. Utjecajem iz Kranjske. Reformacija prodre u Hrvatsku ponajviše iz Kranjske i iz Ugarske, jer su to bile, a i sada su Hrvatskoj susjedne zemlje. Iz Kranjske dodje reformacija u Hrvatsku poglavito preko Bijele Kranjske (Bela Krajina). Starosjedioci ovoga kraja bili su Hrvati, te budu zajedno sa Slovencima privedeni reformaciji od njemačkih i kranjskih staleža i plemstva, koje je većim dijelom već reformirano bilo. Bijela Krajina, Istra i Kraško Primorje spadalo je u ono vrijeme politički pod Kranjsku. Kao dokaz, da je tada još hrvatska narodnost u Bijeloj Kranjskoj evidentna bila, navadjamo kao primjer samo to, da je sv. pismu, koje je izašlo u slovenačkom jeziku god. 1578. u Ljubljani, bio priložen nekakvi osobiti hrv. rječnik,

1 da bi i Hrvati i drugi Slovenci (Bjelokranjci), Bezjaci, Istrani i stanovnici primorskoga Krasa razumjeli sv. pismo. Osim toga su Bijelokranjci kano i Hrvati direktno bili u savezu s hrv. protest, tiskarom u Tübingenu. Središte reformacije za Bijelu Kranjsku bijaše Metljika (Möttling), gdje je još 1562. postojala hrv. protest, općina (zadruga).

2 Ovdje je bilo slavnih propovjednika, koje su kranjski staleži plaćali godimice sa po 50 for., a poslije i po 80 for. Od tih propovjednika spominju se ovi, za koje je stalno, da su hrvatske korenike : Grgur Vlahović, Mijo Matečić (Matetschiz), Nikola Tuškanić, Ivan Weixler, Stjepan Kovačić, Petar Vukmanić (Wokmanitz), za kojega se naročito kaže, da je Hrvat,

8 Vid Subdilić, Petar Novomješćan.

4 Najslavniji od svih ovih je svakako Grgur Vlahović, rodom iz Ribnika u Hrvatskoj (maloga seoca nedaleko Metljike). Vlahović propovijedaše u Metljici već godine 1559., te je izprvine širio slovenske protestantske knjige, koje je budući siromah dobivao badava.

5 Poradi toga su ga zimi 1560. strašno proganjali. Ponajprije ga dade arhidjakon Gjuro Graff iz Novog Mjesta sedam dana zatvoriti. Kasnije ga dade ljubljanski biskup Petar (iz Selbacha kod Vranskoga, Sanskoj dolini, Štajerska) oružanom silom uhvatiti i kraj ciče zime mučiti 21 dan vodom i pljesnivim kruhom, kojega nije nikada ni dovoljno dobio. Zatvoren je bio u biskupskom gradu Oberburgu.

0 Pošto se staleži za njega zauzeše, dočepa se 1 Dimitz: Geschichte Krains III. p. 192. 2 Elze: Jahrbuch für Geschichte d. Protestantismus in Oesterreich XV. 142. (1). 3 Dimitz: op. cit. III. 150. 4 Ibidem. 5 Kostrenčić: Urkundliche Beiträge 5. G Elze: Jahrb. V. 5. 5