VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 40

40 admiral zaista vršio svoju vlast, vidimo iz jedne izprave od 25. siječnja 1413., izdane u Trogiru. Njom potvrdjuje trogirski gradjanin Mihajlo Nikolin Vitturi, da je „a domino Hugolino de Auria de Janua, pro regia maiestate Hungariae in partions Dalmatiae armirato constituto" primio plaću, da s jednom galijom služi kralja protiv Mletaka i njihovih, podanika. (Fejer, X. 5. p. 455.-456.). Malo zatim, dne 17. travnja 1413. utanačio je Sigismund mir s Mletcima u gradu Trstu. On im je ostavio Zadar, Nin, Novigrad, Vranu, Pag, Skradin i Šibenik, a k tomu su oni sami poslije (1420. do 1422.) pridružili Spljet, Trogir s otocima Bracom, Hvarom i Korčulom. S gubitkom dalmatinskoga primorja nestalo je i ratne mornarice hrvatske, a s njom i admirala. Zanimljivo je konstatovati, da su od sedam poznatih admirala u vrijeme od 1358.—1413. bila tri Genoveza, dva Zadranina ijedan Spije-* ćanin. Posljednja dva admirala (Filip de Georgiis i TJgolin Doria) nijesu više držali otoka Brača, Hvara i Korčule, jer ie njima vladao bosanski veliki vojvoda i spljetski herceg Hrvoje Vukčić. Vj. Klaić.