VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 205

205 Elizabetu, rodjenu Zichy. U to vrijeme bijaše opet već čitavo Medjumurje katoličko, izuzevši mjesto Legrad, gdje je bilo još za vrijeme Bedekovićevo (1752.) protestanata.

1 Samostanu sv. Jelene povrate se s vremenom sva prava koja im je bio otac njegov oteo, i da nije prerano umro, bio bi im nadoknadio sve što su prije nepravedno pretrpjeli. A za skrbničtva njegovih sinova Nikole i Petra bude usljed novog nastojanja generala reda godine 1627. povraćen i vinograd Fadan, sajmovno pravo i oko 100 vedara vina, što je imao dvor Zrinjskih kroz više godina dati samostanu. Ovo sve, ali pod uvjetom, da mogu Zrinjski, kad dorastu isto ili opozvati ili potvrditi. Pod jednakim uvjetom predadu Pavlinima i samostan Svetice kraj Karlovca, maknuvši odanle glagoljaše koji su se premalo brinuli za crkvu (?) Kasnije kad su Zrinjski odrasli, počeo je opet Nikola VII. proganjati Pauline i samostan i otimati mu privilegija, dok nije napokon ovima na ustuk pozvao u Cakovac franciškane za vjerovjestnike.

2 Za vrijeme reakcije djelovaše u Medjumurju osobito biskup zagrebački Benko Vinković (1637.—1642.). Još kao kanonika poslaše ga u Medjumurje, da tamošnji narod obraća. Kao nagradu svojim zaslugama za katolicizam dobije Opatovinu Belu kraj Pakraca — koja je danas već ruševina — priorat vranski i naslov kralj, savjetnika za sve prepošte biskupije zagrebačke.

8 Još kao kanonik u Zagrebu brinuo se je, da nestane reformacije iz Zagreba, te on iznosi u jednoj svojoj kanoničkoj visitaciji,

4, da u Zagrebu ima jedan protestantski stolar. To je bio neki Nijemac, koji se nije samo tajno, nego i javno priznavao protestantom. Taj nastojaše da predobije i druge, budući da je na stanovite protestantske blagdane čitao svojim znancima razne protestantske spise. Kako se je govorilo, imao je i tudju ženu uza se. U Zagrebu se spominje nadalje god. 1601. neki obraćeni Kalvin Benedikt Blažeković, koji je prvi predložio, da se u Zagreb pozovu Isusovci. Godine 1614. bude obraćeno 14 zagrebačkih gradjana, koji su u potaji bili heretici „ac maxime erroribus Lutheri depravati", a bili su pače obraćeni stranom javnim, a stranom privatnim nagovorom. Medju tima bijahu dvije plemkinje i jedan mladi plemić. Godine 1618. bude opet obraćeno na katolicizam u Zagrebu 10 osoba, a medju njima i jedan anabaptista.

5 Kao biskup zastupaše Vinković po obraćenju Medjumurja na požunskom saboru godine 1625. pravo zagrebačke biskupije na Medjumurje, koje pripada ovoj diecezi od ljudskoga pametara. Vinković bijaše na glasu kao učenjak i govornik,

6 te on svoje mnijenje i sjajno obrani. Madžari ga pobijahu i navaljivahu žestoko na nj, a kad je Vinković svoju besjedu svršio, tako se raspališe, te su nekoji protestanti, zastupnici (neplemići) ugarskih magnata, na njega navalili čupajući mu kosu i bradu. Protestanti su bili upravo bijesni, što se reformacija nije u Medjumurju održala. Poradi toga ostaviše i drugi katolički svećenici sabor, te se više i ne vratiše. Osim toga izostaše i hrvatski delegati. Na to bude povedena istraga, te krivce stiže kazan. Sam car Ferdinand zauze se za stvar. 1 Bedeković: op. cit. 266. 2 Bedeković: op. cit. 274. 8 Verhovac: Const. synodales eccl. Zagr. 334. 4 Vinković: Canon, visitatio (24. II. 1622.). 5 Historia coll. S. I. Zag. 1601.—1618. 6 Kukuljević: Arkiv II. 125.