VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 204

204 Tako stane 1654. biskup senjski Marijan proganjati hrvatsko glagolsko bogoslužje, bojeći se, da mu se ne bi biskupija reformirala. Glagolaši optužiše biskupa kod pape, a on se izgovori, da se on zapravo i ne protivi hrv. liturgiji, ali da traži od svojih svećenika, da i latinski razumiju, da bi se to lakše sačuvali od protestantizma.

1 Zato se vrlo uzbuniše i katolički svećenici i suprotiviše se tomu, kad je hrvatski pisac i podžupan kralj, savjetnik Pavao vitez Vitezović najprije pokušao, a onda odista i uredio tiskaru u Zagrebu (1690.). Hrvatska tiskara u Nedelišću ne održa se dugo. Godine 1586. premjesti je po svoj prilici sam Gjuro Zrinjski u Varaždin. Rudolf Hofhalter ostavi Nedelišće te podje u Veliki Varadin.

2 Novim tiskarom bijaše Manel (Manlin, Manelc, Manlius) iz Ljubljane, koji potječe možda iz Rijeke, gdje je g. 1472. neki Bartolomej Manlius bio gradskim kancelarom. Manlije došao je po svoj prilici u Varaždin na poziv grofa Erdöda, koji ga je kasnije pak pozvao na svoje dobro Eberovo. Godine 1575. bio je Manlije od protest, staleža pozvanu Ljubljanu, gdje je do g. 1580. štampao nekoliko većinom protest, slovenačkih knjiga. Kad je g. 1581. imao štampati slovenačku bibliju A. Dalmate, budući da su se u tiskarama u Njemačkoj već prestale štampati hrvatske i slovenačke knjige, obustavi mu nadvojvoda Karlo njegovu tiskaru.

3 U Varaždinu su se štampale nekoliko protest, i tri katol. knjige, ali se ni od cigle jedine nije nam se sačuvao ni naslov. God. 1587. premjesti Zrinjski na poziv gröfa Erdödya tiskaru iz Varaždina u nedaleko Eberovo (Monyôrokorék) u Ugarskoj.

4 Bit će, da tiskara nije više mogla obstojati na hrv. teritoriju, budući da je reakcija bivala uvijek sve jača. Osim toga pripadaše Varaždin i Medjumurje zagrebačkoj biskupiji, gdje je biskup radio što je mogao samo da suzbije reformaciju. I Manlije podje u Eberovo, no je li se je što hrvatski štampalo i je li se je u opće štogod štampalo, sasvim je nepoznato. Po smrti Gjure Zrinjskoga st. udariše stvari pod njegovim nasljednikom Gjurom V. Zrinjskim ml. posve drugim smjerom. Njega preobrati god. 1623. prior samostana sv. Jelene Ivan Bakić

5 opet na katolicizam, i fratri se opet povratiše u samostan. Dne 13. travnja odreče se mladi Zrinjski svečano u crkvi svih vjerskih novotarija. On proganjaše protestantske svećenike, koji su već gotovo sav narod preobratili, te ga privede opet natrag u krilo katoličke crkve. Gjuro Zrinjski ml. obrati doskora i čitavu svoju obitelj, osim svoje žene, i sve svoje rodjake. Od biskupa zagrebačkoga zatraži svećenike, pa da se katolicizam što brže raširi, bude poslano 12 Paulina za župnike na ispražnjenim župama. Ti monasi stekoše velikih zasluga obraćajući hrvatski narod na katoličku vjeru, osobito dvojica od njih : Gjuro Trstenjak i Ivan Matijević. Narod opet pouredi sve razorene i ostavljene crkve, te one budu iz nova posvećene i otvorene. Kao i prije polažaše narod katoličke crkve, slušaše katoličke propovijedi, primaše katoličke sakramente i priljubi se katoličkom svećenstvu. God. 1646. obrati podprior Matija Selegović i ženu Gjure Zrinjskoga, ugarsku protestantkinju, 1 Sladović: op. cit. 109. 2 Kukuljević: Kroatische Revue. 1882., 46. 3 Kukuljević : Ibidem. 4 Bedeković: op. cit. 265. 5 Bedeković: ibidem 266., 222.