VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 162

162 da Veliku Kapelu obidje, posve je dobro označen, te se slaže i s Tominim navodima. Iz ove zamjene Ladislava sa Kolomanom može se vrlo vjerovatno i bez velike smionosti i obratno zaključiti, da je naime vijest o nasilnoj smrti dalmatinskoga kralja (Kunig von Dalmacia), o kojoj se kod Kolomana pripovijeda, vijest, koja spada k pripovijesti o kralju Ladislavu, za čije vrijeme je u istinu „Kunig von dalmacia (Zvonimir) tzu tode geslagen wart". Treba opaziti, da Toma pripovijeda, kako je Ladislav došao do gore ,Gvozd' „Alpes feree", dok Kéza govori kod Kolomana o gori Gvozd. I u tom leži mali znak, da su prastari izvori govoreći o dobi Ladislavljevoj spominjali smrt hrvatskoga kralja i goru Gvozd,' pa da je cijela ta vijest zamjenom došla u životopis Kolomanov. Sasvim je očevidno, da stari kronista nije znao, kako da složi nasilnu smrt „dalmatinskoga" kralja sa svetošću kralja Ladislava; on je mirno zaposjednuće dalmatinskih gradova „do yn die purger ehrlich empfingen" pripisao dobromu kralju, a nasilnu smrt hrvatskoga kralja „zločestomu", te je držao, da je stvar time u redu. Da li ovu zamjenu zadržaju već gesta vetera ili je tek Muglen poduzimlje, teško će se moći ustanoviti. Bit će, da prvo stoji, pošto se time razjašnjuje Kézino paralelno pisanje. Ako okrenutim redom sastavimo rastrgana mjesta iz starijih izvora, koja su u Muglenovu kroniku tako ukrpana, da se čine bez smisla, to neusiljeno izlazi pravi smisao. (Das Volk) slug den kunig von dalmacia tzu tode* derselbe kunig starb an erben do leid sein hausfraw vil betrubnis von iren veinden.

2 (Kunig Coloman) kom an die stete die an dem mere ligen gen spaletten i t. d.

3 Nije vjerovatno, da je Ladislav dao ubiti svoga šurjaka zato, da se domogne baštine, koja ga je i onako išla, nakon što je hrvatski prijestolonasljednik umro; nasuprot je vjerovatno, da su se obojica lijepo pazili, te da je Ladislav zbilja jednom u Koruškoj svoga šurjaka iz pogibelji oslobodio, kako to Megiser pripovijeda. Vijest o nasilnoj smrti kralja Zvonimira (Svinimir, Zolomerus, Zorobelus) nalazimo u hrvatskim izvorima u dvije varijante. Hrvatski kronista vatikanske knjižnice

4 pripovijeda, da je kralj Zvonimir hrvatski puk pozvao na križarsku vojnu, a da ga je puk ozlovoljen time u otvorenom ustanku ubio. Ova vijest bez sumnje stoji u savezu sa slijedećom, koja je izvadjena iz vrlo stare hrvatske kronike, a koju je Tommassich u svoj chronicon brève Regni Croatiae

5 umetnuo. To mjesto glasi: 1057. Tempore Sancti regisLadislai filii belle primi, iste omnium regnicolarum consensu coronatur divina fauente dementia. Eodem anno mortuus est rex Zorobelus nomine, ultimus Croatie, Dalmatie, Slauonieque: Cum autem rex Zoro1 Muglen pogl. XLVIII. 2 ibidem pogl. XL1V. 8 ibidem. 4 Glede te kronike, koja se čuva u Vatikanu medju collectama Lučićevim pod 7014, prispodobi Rački, književnik 1864. pag. 222 i d. Odlični taj historiograf malouvažuje kroniku popa dukljanskoga i njene varijante, isto kako je premalo cijenio varšavsku kroniku. 5 Archiv z. p. jugosl. IX. 1868.