VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 161

161 Vekenega, rodjakinja kralja Petra Krijesimira, bila je predstojnica duvnâ sv. Marije u Zadru, kad je Koloman taj grad osvojio. Na njezinom, grobnom kamenu spominje se Kolomanovo ime kod datiranja, a grobni natpis veli, da je pokojnica sagradila crkveni toranj. Natpis pako na tom tornju veli, da ga je Koloman na svoj trošak sagraditi dao. Odatle bi se dalo zaključiti, da su Vekenega i Koloman u prijateljstvu zajednički djelovali. Vekenega se takodjer u onoj spomenutoj povelji sjeća pohvalno i s priznanjem kralja Kolomana. Po tom su valjda ovu rodjakinju pravoga kralja Petra (Krijesimira) na ugarskom dvoru rado vidjali, a po njoj su se ondje mogli priviknuti i imenu njezina rodjaka, koga i Koloman u jednoj povelji spominje. Sad ćemo da promotrimo izvještaj Muglenove kronike

1

, koji je čišći, te bliže stoji gesti veteri, nego li druge madžarske kronike. Mjesta, koja pripovijedaju, kako je Hrvatska pripala Arpadovcima, nisu u savezu sa tekućim tekstom, te se sasvim jasno kao interpolacije ističu. Da vidimo izreke, koje govore o Ladislavu. Auch hielt er sein reich fridlich zu allen tzeiten und pracht crawaten vnd dalmaziam zu dem reiche vnd forchte got zu allen tzeiten, auch daucht in daz recht dem volk zu strenge were vnd macht es leichter vnd tet gnade zu allen stunden der waisen vnd witwen vnd der betrübten was er ein vnd ein merer alles gutes. Derselb Kunig starb an erben do laid sein hausfrau vil betrubniss von iren veinden derselb kunig lasla kom an die stete die an dem mere liegen gen spalteten vnd gegen tragur vnd gegen Yadea do empfingen yn die purger erlich do vernewert er den steten all ir hantfesten die sie gehabt heten von dem kayser von kriechen. Opažamo tri posve različna mjesta: temeljna pripovijest, zatim dvije prve suvisle izreke, koje smo obilježili kursivnim pismom, i treća, koju smo štampali debljim slovima. Ovu je treću izreku interpolator očevidno prišio na krivo mjesto, jer ona spada u povjest kralja Kolomana. Gaufred Malaterra

2

, koji je medju godinom 1099. i 1124., pisao povjest, pripovijeda, da sc je Kolomanova zaručnica iskrcala in portum Albe (Biograd na moru) qui iuris Ungarorum est, kamo su po nju došli. Iz toga se zaključivalo

3 da je Biograd na moru u to vrijeme već bio u vlasti Arpadovaca. Rački polemizuje

4 proti tome, ali na ovo pitanje, kod sadanjega stanja izvora možemo jedino kazati „ignoramus"; — ne ćemo reći „ignorabimus", jer se može još naći kakova povelja, koja bi ovu tminu rasvijetliti mogla. Toliko je sasvim sigurno, da Ladislav nije do Spljeta, Trogira i Zadra došao, a sigurno je i to, daje Koloman ove gradove zaposjeo, pa njihove „Hantvestene" „vernewerovao". Muglenova noticija, koja spada Kolomanu, za čudo je točna u svojim potankostima, pa se posve slaže sa poveljama, a i put, kojim je kralj pošao, 1 Cit. op. p. 69. 2 Muratori, Rer. ital. script. V. c. XXV. p. 599. tekst nije kritično ustaljen. 8 Szalay, Gesch. Ung. I. 247. 4 Rad XXX. p. 126. n. 3. i Obzor 1. c. Rački veli da, ako je M. sbilja pisao i „qui juris Ungarorum est", to je time mislio svoje vrieme kad je pisao; da je mislio prošlost, bio bi pisao ,fuit' a ne est'. Rački misli da je moguće bio dozvoljen slobodan prolaz kraljevoj zaručnici i njenoj pratnji. 11