VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 160
160 kralju; udara u oči i to, da nema o njemu spomena niti u kakvoj povelji niti u kojem natpisu, dočim se od posljednjih hrvatskih kraljeva može dosta pouzdano sastaviti cio neprekinut red na temelju sigurnih dokumenata. Rački 1 u jednoj polemici kaže ,,u starim spomenicima spominje se kralj Petar". Ovo nije istina; protivno je istina, da se taj kralj Petar ne spominje ni u jednom starom spomeniku. Ima jedna stara bilješka, a i ta je, kako sâm Rački kaže, sublestae fidei, u kojoj se veli „tempore Svinimiri fuit Petrus Suacig banus." Osim ove opaske o banu Petru nema ni tu spomena o kakovom kralju Petru, koji daje iza Zvonimira vladao. Da vidimo, kako Rački 2 dovodi u savez otu bilješku o banu Petru sa vijestima u madžarskim izvorima, koje bez kritike uzima za stalno istinite. On kaže: „Jedan Petar, iz roda Svacića, bijaše pod kraljem Svinimirom ban hrvatski ; te odavle može se izvoditi, da taj isti Petar, koji je prije nekoliko godina obnašao prvu poslije kraljevske časti u kraljevini, držao se osobito pozvanim zasjesti ispražnjeni prijestol; tim više, Što Svačići spadahu u red onih prvih šest rodova, iz kojih su banovi birani". Ovo je sasvim neosnovano mnijenje, ma ona isprava sublestae fidei i bila prava. Čovjek bi mogao iz Račkovih premisa doći i do posve protivnog zaključka, da je naime ban Petar Svačić baš zato, što je obnašao prvu poslije kraljevske časti bio osobiti pouzdanik kraljev, pa da je uslijed toga poslije kraljeve smrti bio vodja one stranke, koja je podupirala kraljevu udovicu i njezina prava. Moglo bi se uzeti, da je Zvonimir birajući bana bio oprezniji, nego njegov pretšasnik Petar Krijesimir, pošto je sam najbolje znao, kako ban može postati opasan kralju i njegovim odvjecima. Sve što Rački dalje o toj stvari govori, osniva se na mnijenju, da su istinite madžarske bezimene vijesti, za koje Huber i Lorenz kažu, da nisu pouzdane. Rački o njihovoj valjanosti i ispravnosti ne veli ni riječi. Ni Lucius ne istražuje istinitost madžarskih izvora, koje pozna tek iz mletačke recepcije; on drži za vjerovatno, da je taj „kralj Petar" živio, jer u Hrvatskoj i Dalmaciji ima bregova, gradova i prijedjela, koji nose ime Petar. Ovo je slab razlog, ta u Hrvatskoj ima i danas još mnogo mjesnih imena, koja se iz imena Petar izvode, a da se ne može dokazati baš nikakav savez sa ikakvim kraljem. Kad bi u ostalom Lucićevo mnijenje i bilo ispravno, onda bi mnogo vjerovatnije bilo, da su ta brda, gradovi i prijedjeli dobili ime od slavnoga kralja Petra Krijesimira, a ne od nekog nepoznatog kralja Petra, komu se sav trag zameo u povijesti, pa mu za to sigurno ni ugled nije mogao biti velik, sve da je i živio. Namiče se pitanje otkalc je Kéza doznao, da je prije Kolomana vladao neki hrvatski kralj Petar. Jedan je kralj Petar u istinu vladao u Hrvatskoj nedavno pred Kolomanom, ali je to bio pretšasnik Zvonimirov, a ne njegov nasljednik. Narod je zvao toga vladaoca „kralj Petar" prem se je zvao Petar Krijesimir, isto kao što je Zvonimira zvao „kralj Dmitar", pa je vrlo vjerovatno, da je pozvuk toga imena „Petar" dopro do madžarskoga kroniste. 1 Obzor od g. 1889. br. 1, 2, 3. 2 Rad XXX. p. 103 i si.
