VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 158

158 Muglen's Chronik.

1 „derselb kunig Coloman slug den kunig von dalmacia tzu tode vnd pracht das reich gen vngerland . . . ." Simon de Kéza

2

. Iste quoque (Colomanus) in regnum Dalmatiae misso exercitu occidi fecit regem Petrum, qui Hungaris in montibus qui Gozd dicuntur occurens, estdevictusinmontibus memoratis et occisus. Unde iidem montes usque hodie in hungarico Patur Gozdia nominantur.

1 Sedes enim huius regis in Tenen erat civitate. Hoc ergo facto et regno Dalmatiae conquistato . . . . Cronicon Budense.

3 Iste (Colomanus) Dalmatiae regnum occiso suo rege Petro nominato in montibus Peter-Gozdia, Hungariae adiunxit. Cronicon pictum Vindobonense.

4 Iste (Colomanus) Dalmatiae regnum, occiso rege Petro nominato in montibus Peter Gozdia, Hungariae adiunxit. Kaindl

5 dokazuje, da je Kéza pisac mršavih vijesti od Kolomana do Stjepana V., pa da je te vijesti god. 1275. „skrpao", a da je narodna kronika iz njih crpila. U vijestima, koje se tiču Kolomana, slaže se pictum u mnogo čemu sa Muglenom, a vijesti ovoga posljednjega za čudo su točne u pojedinostima. Ove vijesti iz starijeg su izvora izvadjeni komadi, koji su u obje kronike na razna mjesta interpolirana. Pictum i interpolirani predložak Muglenov vadili su iz starijeg izvora ulomke, koje su umetnuli u kroniku, svaki po svojoj volji. Ovaj najstariji zajednički izvor mora da je iz godine 1175.

6 Vijest o načinu, kako je Hrvatska pripala Arpadovcima, vidi se u najstarijoj i najčišćoj redakciji u Muglenovoj kronici. Proširenje te vijesti možemo svesti na Kézu, jer je opravdano mnijenje Engelovo, Horvathovo i Lorenzovo, kojima se Kaindl za ovu dobu pridružuje, da je Kéza bio predloškom „narodne kronike". Kaindl

7 dokazuje baš ovim za nas važnim mjestom, kako Kéza ukrpava svoje primjedbe tako, da su i riječi „unde iidem montes usque hodie in hungarico Patur Gozdia nominantur" njegova ukrpina, koja je prešla i u druge kro1 Op. cit. Cap. XLVIII. pag. 72. 2 Gesta Hungar. Florianus. 3 Edid Podhradczky pag. 181. 4 Edit M. Florianus II. pag. 206. 5 Studie VII. p. 55. 6 Kaindl ibidem. 7 Studie VIII.