VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 144
144 daju kralju neograničeno (tako primjerice kunovina); nema govora o načinu uredjenja oblasti, hoće li biti samo birane, ili birane pa potvrdjene, ili samo imenovane; ne spominju se važna crkveno-pravna pitanja. O svemu tomu bilo bi svakako govora u povelji, kojom bi se cijeli odnošaj Hrvatske i Dalmacije prema Ugarskoj uredio bio. Ova bilješka dakle nije izvadjena iz državo-pravnoga ugovora, već je izvadak iz posebnoga zakona (lex specialis), kojim zakoniti kralj iz obsega svoga suvereniteta vadi dva taxativno nabrojena prava, naime pravo na porez i na vojnu dužnost, pak ta prava na temelju dogovora steže. Za pitanje,« da li je Koloman hrvatsku krunu zadobio jure belli ili jure haereditatis, ova je povelja svejcdnaka. Koloman bi mogao bio taj privilegij podijeliti, bio on osvajač, birani kralj ili kralj po nasljedstvu. Ovo pitanje nije ni malo razjašnjeno tim, da je kralj zastupnicima dvanaest najodličnijih plemena podijelio olakšica i povlastica. Kako je došlo do podjeljenja toga privilegija, to nam trogirska bilješka pripovijeda riječima: Croates vero audientes de adventu regis congregaverunt exercitum suum, et preparaverunt se ad pugnam. Rex vero audita congregatione ipsorum misit suos nuutios volens ipsos graciose tractare et pacta cum eisdem, ut voluerint, ordinäre. Sad se redom izbrajaju starješine dvanaest plemena poimence, pak se onda nastavlja : qui venientes ad dominum regem ei débitant reverentiam exhibucrunt; dominus vero rex ad osculum pacis eos recipiens et honoriflce eos tractans, ad talem concordiam devenerunt. Krčelićeva noticija pako pripovijeda, da je Koloman svoga ljubimca, zagrebačkoga biskupa Singidunusa u Križevac pozvao, a taj je „ita negotium temperavit ut regi, ultro armis positis Croatae sc subiecerint, et rex illos ut amicos haberet et tractaret." Prema tomu je to privilegij postignut prijetnjom. U srednjem vijeku to baš nije rijetkost. Karakteristično je, da Koloman ni pošto ne postupa kao vir ferocis animi, kako Toma kaže, niti mu odgovara ponašanje Dandolovoj „Hungarica rabies". Da je biskup Singidunus posredovao, to je vrlo vjerovatno. Ovakovih privilegija bilo je i poslije; podijeljivana su velikašima kao feudalni beneficium. Evo primjera — premda se tu radi o privilegiju, koji je iz lenskog odnošaja nastao, možemo ga ipak prispodobe radi ogledati, jer je i oblikom i sadržajem Kolomanovu privilegiju mnogo sličan. Bela III. daje comesu Bartolu god. 1193 župu Modruše, pa zahtijeva za to : Quod prenominatus comes in exercitu serenitatis nostre, infra limites regni cum decem loricis in reconpensatione suscepti beneficii nobis asistat. Extra regnum vero cum quatuor loricis nobis serviat, tali tarnen tempore citatus veniat, in quo exercitus croaticus ex preeepto regio universaliter fuerit ad exercitum convocatus. 1 Godine 1293. dobivaju Bribirski knezovi sličan privilegij. 3 Glede dobe, kad je trogirska bilješka iz Kolomanova privilegija izvadjena, ne može se ništa točno reći. 1 Kukuljević. Cod. dipl. II. p. 169. 2 Lucius: Inscriptiones dalmaticae pag. 63.
