VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 143
143 Ovaj natpis izostavljen je već na prepisu te bilješke, koja je pripojena spljetskomu rukopisu, a vidi se, da je napisan zato, da corrigendi causa bude Tominu natpisu suprotstavljen. 0 natpisu se može pouzdano reći, da nije izvadjen iz starijeg izvora, već da ga je stavio prepisač nad naknadnu bilješku. Pripovijedajući dio, koji može da je izvadjen iz proëmiuma povelje, drugačiji je u trogirskoj appendiculi, a drugačiji u Krčelićevoj noticiji. Trogirska bilješka nabraja imena sviju dvanaest plemena i njihovih zastupnika, dočim Krčelićeva bilješka govori samo o povelji jedne obitelji, naime o pradjedovima obitelji Zrinjskih. Pripovijest je u obim bilješkama raznolična, ali se vidi iz obiju redakcija, da se radi o istom dogadjaju. Obadvije pripovijesti slažu se u tomu, da su Hrvati svoje volje položili oružje. Krčelićeva bilješka pripovijeda vrlo vjerovatnu potankost, da je kod te prilike posredovao zagrebački biskup Singidunus. Oznaka mjesta u obim se pripovijestima prilično slaže. U jednoj se kaže, da se je sve to dogodilo na Dravi, a u drugoj, da se je dogodilo u Crisiumu (Križevci), starom gradu na jugu Drave. Da li je došlo do formalnoga izbora ili do poklonstva poslije postignutoga privilegija ili prije podijeljenja, kako trogirska bilješka pripovijeda, to se po današnjem stanju izvora ne da za sigurno reći. Pravne ustanove izvadjene su iz starijega izvora; one glase jednako u obim ispravama. Sadržaj tih pravnih ustanova jëst: a) Obveza na čuvanje privatne vlasnosti (quod omnes praedicti teneant suas possessiones ac bona cum omnibus suis pacifiée et quiete). Riječi „cum omnibus suis" mogu imati i javno-pravno znamenovanje. b) Oslobodjenje od jednoga dijela poreza (tributum seu censum). U spljetskom prepisu bilješke, isto kao i u Krčelićevoj bilješci, izostavljena je riječ „tributum" i to ne bez razloga, jer čitamo kod Tome 1 : rex autem posuerat ibi ducem quendam cum non parva militum manu, qui erat per Chroatiam exaetor regalium tributorum. U zamjenu za te povlastice obvezuje se dvanaest plemena, da će za stalno opredijeljeni slučaj vršiti vojničku dužnost (quando aliqui invaderent sua confinia regalia, si rex mittet pro ipsis), i to u stalno odredjenoj mjeri (ire debeant adminus cum decem armigeris equitum de qualibet generatione praenotata). I glede troškova uredjuje se točno, da će hrvatska plemena nositi troškove do granice na Dravi, a onkraj te medje, da će jih nositi kralj. Vojna dužnost traje do konca rata. U toj povelji dakle nema nikakovih ustanova, koje bi se mogle uzeti za državopravni uredjaj odnošaja Hrvatske prema Ugarskoj. U njoj nema nikakove ustanove o načinu izbora ili krunidbe kraljeve ; nema ustanove o načinu nasljedstva na prijestolju ; nema odredbe, po kojoj bi dvanaest plemena imala osobita prava glede uprave zemlje; ne spominju se, osim censusa, druga podavanja kralju niti se stežu njegova regalna prava, tako da svi prihodi, osim censusa, pripa1 Cap. XVIII p. 61.
