VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 142
142 b) prema tomu bilješka nije postala ni g. 1102., ni g. 1108. nego poslije god. 1111. c) da su apsolutno vrijedna samo ona mjesta, koja su iz Kolomanove povelje izvadjena, dok je sve ostalo manje vrijedan dodatak piščev, koji je te podatke možda dobio od očevica (patre meo G. episcopo anitente); d) da ti dodaci po svoj prilici i nisu točni, jer sadržavaju parafrazu crkvenih sloboština u općenitijem obliku, kao da se radi o političkim sloboštinama za svu Dalmaciju; e) da je iskrenost piščeva sumnjiva, jer krivo datira, te prikriva, odkuda je vadio bilješku. Ovaj naš sud moramo ograničiti opaskom, da ta bilješka nije u originalu sačuvana, tako da ne se možemo ispitati, u koliko je njen pisac skrivio ove netočnosti, u koliko pako prepisač. Na sličan način, kako je ova bilješka iz rabske povelje postala, izvadjena je valjda i trogirska naknadna bilješka iz koje starije originalne povelje. Krčelić 1 štampao je drugu ovakovu bilješku, koja je bila ili u sbirci Vitezovićevoj ili u arkivu Zrinjskih; vjerovatno je pače, da je u tom arkivu bila sama originalna povelja plemena Šubića, i čini se, da je svako pleme za se dobilo posebnu takovu povelju. U toj povelji bio je spomenut zagrebački biskup Singidunus. Dali je osim toga ta povelja još nešta drugo sadržavala, ne da se apsolutnom sigurnošću dokazati; ali je vrlo vjerovatno, da je spomenuta pripovijest o biskupu Singidunu bila u savezu sa ostalim pripovijedanjem Krčelićeve bilješke, koja glasi: Vetus autem, quod habemus Ms., varias continens antiquitates ita notât: „Singidunus, Colomano régi charus, Zagrabiensem rexisse ecclesiam in privilégia Marmogne de génère Subithorum a Colomano rege 1102 dato, invenitur in archivo Zriniano. Qui cum rege Crisium appellens, ita negotium temperavit, ut régi, ultro armis positis Croatae se subjecerint, et rex illos ut amicos haberet et tractaret. Dato illis privilegio, quod sua pacifice possideant, neque teneantur unquam ullum censum régi solvere, sed suis expensis ad tutanda confinia regalia, et terram usque ad flumen Drave, debeant cum decem armigeris equitum, de quavis generatione nobilium concurrere et bellare. Trans Dravam autem vocati a rege, non propriis, sed regalibus sumptibus, usquequo exercitus duraverit, permanere teneantur. Quod mediante Singiduno episcopo factum ad Colomanni complacentiam est. Qui pro ecclesie sua, multa illi donavit et Belgradum supra mare duxit, qua in urbe Colomanus in Dalmatiae et Croatiae regem coronatus est. Deditque multa privilégia tarn Dalmatis, quam Croatis, et ecclcsiis, quorum aliqua exstant." Trogirska appendicula sastoji iz tri dijela: a) iz natpisa, b) iz pripovijedajućeg uvoda, c) iz pravne ustanove. Natpis „Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungarie" stavljen je namjeriçe u očito protuslovlje sa natpisom poglavlja XVII. historié salonitane: „Qualiter Hungari ceperunt dominium Dalmacie et Chroacie." 1 Historiarum ecclesiae Zagrabiensis sv. I, p. 74.
