VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 139
139 usporedno tekst naknadne bilješke i cijelo XVII. poglavlje, izvodeći od tuda, da naknadna bilješka dopunjuje to poglavlje. Mi smo obratno stavili uz naknadnu bilješku samo ona mjesta iz poglavlja XVII., koja se odnose na nju, pa smo dokazali, da je appendicula stariji izvor, koji je Toma samo površno upotrebio, pa k tomu tendenciozno promijenio. Naknadna bilješka kraj sve sličnosti u pojedinim riječima uvoda kaže nešto sasvim drugo, nego Toma u XVII. poglavlju. Temeljni uzrok krivom mnijenju Račkovu jest, što pretpostavlja, da je vatikanski codex najstariji, pa da su u njemu riječi naknadne bilješke iza colophona tako pisane, kao da je colophon natpis nad appendiculom (Tab. IV). Poslije je Rački proučio spljetski kaptolski rukopis, ali nije htio da opozove, što je prije izrekao o postanku i vrijednosti naknadne bilješke. On paleografično stanje spljetskog rukopisa i naknadne bilješke u kratko dobro obilježuje 1 , ali se ipak poziva na svoju raspravu od godine 1864., premda je ona sagradjena na pretpostavama, koje su nestale, čim se je našao rukopis kaptola spljetskoga. Konačno tvrdi Rački, da nema nutarnjega razloga, s kojega bi se moglo posumnjati o tom, da je sam Toma napisao taj opširniji izvor, koji su sto godina poslije njegove smrti njegovoj historiji salonitani pridodali. Ova nas tvrdnja sili, da razmotamo cijelo to pitanje, o kome se mnogo raspravljalo, naime o „pactumu" i o načinu, kako je hrvatska kruna prešla na kuću Arpadovaca. O tom pitanju kaže već u XIV. vijeku Joannes archidiaconus Goricensis : sed hic vero quadrat quod scripsit Albertus Stadensis : Rara fides ideo est, quia multi multa loquntur. Po mom mnijenju ova je noticia napisana po starijoj Privilegium povelji, ali se nema smatrati točnom kopijom, već izvatkom. Vrlo je poučno vidjeti, kako je druga takova bilješka iz jednoga privilegija crpljena, jer se po tomu može zaključiti, u koliko je trogirska appendicula slična svom originalu. Ota bilješka, koju prispodobe radi usporedno sa njenim originalom otštampavamo, sadržana je u mletačkom liber pactorunr 8 , a povelja, iz koje je izvadjena, jest Privilegium Rapski od god. 1111. 3 Rapski privilegij: Anno dominice incarnationis M.XI, indictione IV, epacta nona, concurrentibus VI. Ego Colmanus dei gratia rex Hungarorum, per misericordiam dei potitus regno Dalmacie atque Chroatie, assentimus, et quantum ad nos pertinct, confirmamus arbensi ecclesie Bilješka, koja je krivo datirana sa 1102: 4 Colomanus rex veniens Jadram, ante civitatem convoeavit curiam, ibique de Dalmacie libertate intégra, perpetuaque servanda, communiter tractante, ipse rex inprimis supra saneta 1 Hist. Sal. p. 58 nota c. 2 Kukuljevié Cod. Dipl. II. pag. 5. 3 ibid. pag. 17. U novije doba ponovo ga je objelodanio dr. Ivan Bojničić u „Vjestniku" kr. hrvatsko-slavonskog-dalmatinskog zemaljskog arkiva, I. p. 35—36., i to po izvorniku, koji se čuva u zemaljskom arkivu u Zagrebu. * Kod Ljubica Listine I. p. 5 stavljena je samovoljno u god. 1108.
