VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 105

105 Mihajlović u Brezni (Blezni), i župan Čečin u Djakovu. Osim stolne crkve bila je u Djakovu tada već i župna crkva sv. Laurencija (parochialis ecclesia 5. Laurentii martyris de Diaco), za koju je poslije, godine 1396., biskup bosanski Ivan imenovao župnikom nekoga Antuna, svećenika zagrebačke biskupije.

1 Napokon je još g. 1347. papa Klement VI. dozvolio franjevcima bosanskim, da preuzmu neki posjed „in Diaco Quinqueecclesiensis dioecesis", pak da ondje podignu svoj samostan.

2 Tako je Djakovo postalo po neki način duhovnim središtem za sve, koji su u Bosni izpovijedali katoličku vjeru, te nastojali oko širenja i utvrdjenja njezina. Vidjeli smo, da je onamo zalazio i mladi bosanski ban Stjepan Tvrtko sa svojom vlastelom, jamačno da se duševno okrijepi kod „duhovnoga otca svoga". No bosanski biskup bio je mnogo puta i u političkim stvarima zagovornik i posrednik banov, naročito kod ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. Pače, kad se je ban Tvrtko 8. prosinca 1374. ženio bugarskom carevnom Dorotejom, kćerju Sracimira Vidinskoga, obavio je vjenčanje tadanji bosansko-djakovački biskup Petar.

3 Ne kaže se baš izrijekom, gdje se je vjenčanje obavilo, ali u jednoj povelji, koju je ban Tvrtko na dan vjenčanja svoga izdao biskupu Petru, kaže sam ban, da je vjenčanje obavljeno „na posjedu rečene (bosansko-djakovačke) biskupije, koji puk zove Zenthilie, pače i kod same stolice" biskupske (solempnitates nostrarum nuptiarum in possessione dicte ecclesie, que vulgariter Zenthilie nuncupatur, ymo vero apud eandem sedem solempniter celebrate extiterunt).* Ako to mjesto dobro shvaćamo, slavila se svatba bana Tvrtka najprije u stolici tadanjega biskupa bosanskoga, dakle u samom Djakovu, a onda na posjedu biskupovu, koji je puk tada zvao „Zenthilie" ili „in uilla seu loco Elye", gdje je onda ban izdao iz zahvalnosti pomenutomu biskupu povelju, kojom je njegovoj biskupiji darovao svoj posjed „Jelsauicha" tik do biskupskoga posjeda, zvanoga „Dubnica". No gdje je to mjesto „Zenthilie" ili „

villa Elye" ? U jednoj povelji od godine 1355. čitamo „in villa Zenthylya . . . , villa Munustur ... in comitatu de Valkov" ;

5 pak prema tomu sudimo, da „villa Elye" ili „Zenthilie" nije drugo, nego današnji Ilinci u kotaru Šidskom, a u obćini Adaševci u Srijemskoj županiji. Nema gotovo sumnje, da se je ban Tvrtko 8. prosinca 1374. ženio u Djakovu, pak da se je njegova svatba slavila u samoj stolici bisku1 Theiner, Mon. Hung. II., p. 167. 2 Theiner, Mon. Hung. I. 736. 8 „1374. 16. novembra. Elena, mater banorum Bosne invitât Spalatenses ad nuptias domini Thuerki bani filii sui . . Notae J. Lucü (Bulletino di archeologia e storia Dalm. IV. 1881., p. 136.). 4 Fermendžin, Acta Bosnae, p. 40—42. 8 Nagy, Cod. Andeg. VI., p. 405. — Csânki, Magyarorszâg törtenelmi földrajza, II., p. 351.