VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 106

106 povoj, kao i na biskupskomu imanju Ilincima. Čini se, da je ban Tvrtko tada zajedno sa svojom majkom Jelenom Šubićevom i bratom Stjepanom Vukom bio gost bosansko-djakovačkoga biskupa, pak da mu je iz harnosti za to, kao i za druge usluge (in nonnullis arduis negociis et expedicionibus nostris, tarn apud dominum regem Hungariae specialiter, quam . . . .) poklonio svoj posjed „Jelsauicha"', koji je bio negdje u staroj županiji Požežkoj.

1 God. 1377. proglasio se je ban Tvrtko bosanskim kraljem, a po smrti kralja Ljudevita (1382.) stao je podupirati protivnike kraljica Jelisave i Marije, kao i kralja Sigismunda. U to vrijeme pokreta na slavenskom jugu (1382.—1410.) postalo je Djakovo i u političkom i strategičkom pogledu znamenito mjesto. Djakovačka okolica bila je tada više puta pozorištem žestokih borba i bojeva izmedju ratujućih stranaka, to više, što su se i velikaši i plemići vukovske županije pridružili budi jednoj budi drugoj stranci. Tako su Gorjanski i Morovići oduševljeno stajali uz Mariju i Sigismunda, dok su Horvati i drugi pripadali protustranci, koju je pomagao bosanski kralj. Biskupi bosanski u Djakovu, potisnuti medju dva neprijateljska tabora, stajali su sad uz jednu a sad uz drugu stranku. Krvavo kolo u Djakovštini zaigralo je god. 1386., kad su kraljice Jelisava i Marija s palatinom Nikolom Gorjanskim i dvorom svojim mjeseca srpnja došle u Vukovsku županiju, da stišaju pokret nakon silovite smrti Karla Dračkoga. Kraljice su neko vrijeme boravile u Djakovu (versus civitatem Dyako appellatam, Boznensis ecclesie), gdje su stajale „pro cernendis, sedandis et sopiendis iurgiis" ; a onda su na blagdan sv. apostola Jakova, u srijedu 25. srpnja, ranom zorom (iam orto sole) s prelatima, barunima, vitezovima i velikašima pošle javnom cestom (in strata publica) prema gradu i varoši Gorjanu, stolici svojih ljubimaca Gorjanskih. Ali na tom putu zatekoše kraljice njihovi protivnici, vranski prior Ivan Paližna, zatim braća Ivan i Ladislav, sinovi Petra Horvata (de Horwathy),

2 pak sa svojim četama navališe na kraljice i njihovu 1 Tadanji biskup bosansko-djakovački Petar (1356.—1376.) bio je u osobitoj milosti kralja Ljudevita. Dne 19. lipnja 1358. očekuju u Dubrovniku kao poslanika kraljeva „episcopum Dyacoue", kojega inače zovu „Petrus dei et apostolice sedis gracia episcopus Bosnensis". Libri re formation um, II., p. 229—230. Godine 1422. spominje se neki posjed „Jalsawyk (Jalsawycza) nobilium de Grabarya, nepotum condam Bor y eh bani" na zapadu Djakova, a blizu Levanjske varoši (Newna) i Pake (Paka regalis). Starine jug. akad. V., p. ili. Nije li „Jelsauicha" ili „Jalsawyk" današnji Ješevik u obćini Trnjani? Nije li po tom i ban Tvrtko bio potomak (nepos) bana Borića? 2 Horvati, „de Horwathy", dobili su pridjevak od posjeda „Horwathy" (Urvati, Croac), koji je godine 1244. pripadao vitežkomu redu sv. Ivana, a poslije ovoj porodici. Posjed „Horwathy" sterao se je na iztoku Djakova, valjda kod današnjih Starih Mikanovaca. Godine 1376. dozvolio je papa mačvanskomu banu Ivanu Horvatu, da na svomu posjedu osnuje samostan franjevaca. Theiner, Mon. Slav. Mer. I. p. 308. Nakon räzsula