VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 68

68 Možda Zvonimir nije htio popuniti Časti, koju je sam nekad obnašao, prije nego što se je popeo na kraljevsko priestolje? Ta poznato je, da i njemački kraljevi nisu popunjali vojvodske časti u onim vojvodinama, u kojima su prije sami tu čast obnašali. Možda je Zvonimir htio biti kralj i ban zajedno ? Možda opet nije htio popuniti banske časti, da se nebi novi ban pomamio za kraljevskom krunom, kako je to on sam učinio, i kako je prije njega u polovici 10. stoljeća još krupnije uradio ban Pribunja? Medjutim može se i drugo nagadjati. Dimitrija Zvonimir banovao je 1070.—1073., a posije njega za kralja Slavica bio je banom neki Petar (1074.

;

—1075.). Možda taj ban Petar nije htio priznati novoga kralja Zvonimira, koji nije potekao iz stare kraljevske porodice, već je napiosto bio ban kao i on sam. Možda je taj Petar ban istovjetan sa onim „Petrus Suacig", za kojega kasnija bilježka kaže, da je bio banom u doba Zvonimirovo? Možda taj Petrus Suacig nije priznavao Zvonimira za kralja, kao što obratno nije Zvonimir htio znati za bana Petra? Da je za kralja Dimitrije Zvonimira (Svinimira) bilo svakakih smutnja u hrvatskoj državi, svjedoči nedvojbeno poslanica pape Gregorija VII. ,,Wezelino nobili militi" od 4. oktobra 1079., u kojoj ga kori, što se diže na Zvonimira, „quem in Dalmatia regem auctoritas apostolica constituit".

1 A i prastara tradicija, da su nezadovoljni Hrvati ubili kralja Zvonimira, utvrdjuje naše nagadjanje. No moglo bi se i treće još nagadjati. Poznato je dovoljno i ustanovljeno, da su za kralja Zvonimira stale zapadno-evropske državne uredbe potiskivati stare hrvatske i slavenske. Upravo za njegova vladanja stari se hrvatski „iupanus" zamjenjuje latinskim „comes"; jednako se ža njega prvi put pojavljuju „barones". Možda je on i bana htio nadomjestiti nečim drugim? Za njegova se vladanja spominje neki novi državni častnik ,,dux marianorum" (Jacobus),

2 kojemu za prijašnjih vladara nema traga. „Jacobus marianorum dux" broji se medju spljetske plemiće, imade svoje vojnike (cum suis militibus) ; godine 1076.—1078. imenuje ga kralj Zvonimir za svoga „legatum et introductorem", t. j. za pristava, koji će opatice sv. Benedikta u Spljetu uvesti u darovani im posjed Pusticu u Lazanima. Zanimljivo je, da se taj isti Jakov (marianorum dux) u drugim poveljama spominje kao „morsticus" uz župane hrvatske, i to god. 1076.—1089.

3 Ali još se jedna čast u hrvatskoj državi prvi put javlja za kralja Zvonimira. U jednoj izpravi od god. 1086., koja je izdana „temporibus domini Laurentii venerabilis archiepiscopi sedis spalatine, domini Suini1 Rački, Doc. 124. 8 Ibid. 113., 128. 3 Rački, Doc. 117., 132. i 149.