VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 269

269 Signia, et habeat has parochias : Signiam, vallem vineariam (Vinodol), Gazcam et Busán).

1 Bužanskim kotarom upravljao je nadpop Radonja. Senj bio je dakle god. 1169—1185. u crkvenom pogledu stolica biskupska. No u političkom pogledu nije grad bio pod vlašću biskupovom, jer je tadanji kralj Bela II. (III.) sam grad Senj negdje oko godine 1180. bio darovao znamenitomu vitežkomu redu Templara. Tu darovnicu za Senj (villám Signye) potvrdio je Templarima i papa Lucius III. g. 1184—5., potvrdivši im tom prigodom i crkvu sv. Jurja s manastirom izvan Senja, koji im bijaše darovao spljetski nadbiskup Petar.

2 Darovnicu svoga otca potvrdio je posije god. 1209. i kralj Andrija I. (II.) ovim riečima: „Civitas vero Seen, quam eis illustras rex B(ela) pie recordationis in puram contulit elemosinam cum omnibus appendiciis suis, silvis scilicet et pascuis, ceterisque ad ius regale spectantibus, ipsis fratribus semper firma permaneat et iure perpetuo inconcussa cum ecclesia beati Georgii in eiusdem civitatis territorio sita, quam eis Petrus archiepiscopus Salonie dédit, consistât".

3 Deset godina zatim, naime g. 1219., razširio je Andrija templarska posjedovanja u okolišu senjskom, darovavši im „quandam terram in Croacia, terrae castri de Sten (Seen) et terre de Modruz et de Buzane contiguam, Guzke nomine".

4 Od godine 1219. dakle držali su Templari ne samo grad Senj i na njegovu teritoriju crkvu i samostan sv. Jurja, nego takodjer i hrvatsku župu Gacku, koja je medjašila sa župom Modrušama, sa župom Bužanima, i sa teritorijem grada Senja. Premda je grad Senj, koji se u spomenicima zove sad vitla i civitas, a sad Castrum, pripadao vitežkomu redu Templara, nema ipak sumnje, da je grad imao neku svoju samoupravu poput ostalih hrvatskih i dalmatinskih primorskih gradova. Vjerojatno je, da su Templari držali samo gradsku tvrdju, kao i teritorij u okolišu gradskom, te pobirali neke dohodke gradske, dočim su se gradjani upravljali sami, sastajući se u vieće, te birajući sami svoje sudce (iudices). Cini se, da su gradjani imali već tada svoj obćinski pečat (sigillum communitatis Scenyensis), sa slikom sv. Jurja, kako sjedi na konju i udara na zmaja. Gradjani bavili su se već tada mnogo trgovinom, te je bilo u gradu i naseljenih stranaca, kao Mletčana, Rabljana, Krcana i drugih. Templarski red držao je osim Senja još svu silu gradova, župa i posjeda širom Hrvatske i Ugarske. Preceptor ili meštar toga reda u Ugarskoj i Hrvatskoj dolazio je vrlo često u sukob ne samo sa velikašima i plemstvom tih kraljevstva, nego i s hercezima kraljevske krvi u Hrvatskoj. Naročito se spominju borbe Templara s hercegom Kolo1 Kukuljević, Cod. dipl. II. pag. 132. 2 Ibid., pag. 132—133. 3 Tkalčić, Monum. episc. Zagrab. I. pag. 22. 4 Wenzel, Codex dipl. XI. pag. 155.