VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 270

manom, za kojih je sam papa Gregorije IX. posredovao u prilog Templarima. Godine 1231. morao je herceg Koloman izdati povelju, kojom je preuzeo „omnes Templarios, qui infra ducatum nostrum Sclavonie sunt, terminos tarn in Dalmatia quam in Croatia, et omnia eorum bona mobilia et imobilia ubique contra quemlibet hominem protegere . . . ,

wl Medjutim ni to pismo hercega Kolomana nije koristilo, jer su borbe protiv Templara prosliediie. Tako se zgodi, da su za preceptora ili meštra templarskoga Rembalda (Rambaldi de Carono, de Karump) neprijatelji toga reda u prosincu g. 1239. udarili na Senj, osvojili ga te ga spalili. Tom prigodom nastrada imanje mnogih stranaca u Senju, naročito Mletčana, Rabljana i Krcana, koji su radi trgovine u Senju boravili.

2 Koji su to neprijatelji tada Senj osvojili i zapalili, nije zabilježeno ; no može se nagadjati, da su to bila susjedna hrvatska plemena, a na čelu im pleme Babonića. Ne znamo takodjer ni za razlog ; no bit će da su Templari bili tada vrlo omraženi u Hrvatskoj. Sljedeće godine 1240. sastali su se svi hrvatski Templari na glavni zbor (generale capitulum) u Glogovnici kraj Križevaca. Tu dodje pred njih 13. ožujka poslanik cisterčanskoga samostana u Topuskom, moleći ih, da ustupe rečenomu samostanu „locum unum apud Sceingniam

... ad domum sibi edificandam pro rebus propriis et necessariis dicti monasterii emendis et vendendis". Zbor ustupi zaista samostanu cistercita neko zemljište, koje je nekad držao prior Oprahk, da si ondje sagradi kuću za trgovanje, ali pod pogodbu, „quod nichil ematur vel vendatur in dicta domo, vel inde aliquo modo extrahatur, de quo domui templi ius suum integre non reddatur sicut de aliis mercimoniis, que apud Sceingniam vendentur vel ementur, prêter res proprias dicti monasterii toplicensis ad usum proprium abbatis et conventus pertinentes..."

3 Za tatarske provale g. 1242. morali su vitezovi Templari bježati iz svoga samostana sv. Jurja kod Senja na susjedni otok Krk, gdje su im žitelji mjesta Baške štete nanieli.

4 Namah negdje nakon odlazka Tatara, u veljači g. 1243. sastao se je primorski ban Stjepan sa svojim bratom Babonićem i čitavim plemenom svojim s jedne strane, a zastupnici i gradjani senjski s druge strane, da se utanači mir izmedju Senjana (populo Scenyensi) i plemena Babonića. Izprava o tom miru razjašnjuje donekle prijašnje smutnje i borbe. Mir se naime sklapa „poradi neprijateljstva izmedju plemena kneza Babonića (i bana Stjepana) i naroda 1 Kukuljević, Jura, I. pag. 53—56. 2 Ljubić, Listine, I. pag. 77. „in civitate Sennie, quando capta et combusta fuit tempore fratris Rambaldi de Carono, magistri Hungarie, currente anno domini millesimo ducentesimo trigesimo nono, mense decembri

— „in civitate Sennie, olim tempore captionis et combustionis ipsius civitatis". 3 Tkalčić, Mon. episc. Zagrab. I. pag. 78. 4 „de dampnis datis per homines Beske fratribus, qui fugiebant a Tartaris ex monasterio s. Georgii". Ljubić, Listine I. pag. 177.