VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 136

ljelom sestrom svojom kraljicom Jelenom skrbničtvo nad njezinim nedoraslim sinovima Gejzom, Ladislavom i Stjepanom, od kojih je najstarijemu, kralju Gejzi (1141.—1161.), bilo tada tek 10—11 godina. Da bi što više vlasti usredotočio u svojoj ruci, dobi on čast bana u Hrvatskoj i,čast palatina u Ugarskoj. S pomoću svoga otca i braće u Srbiji, zatim s pomoću bosanskoga eksarha Borića u Bosni, Normana južnoitalskih i Welfovaca u Njemačkoj suzbijao je on svom snagom navale byzantskoga cara Emanuela Komnena i njemačko-rimskih careva, koji su pomagali pretendenta Borisa Kolomanovića proti njegovu rodjaku kralju Gejzi. Osobito prvih godina Gejzina kraljevanja bio je ban i palatin Belus prvi čovjek u Ugarskoj i Hrvatskoj. Njegovo se je ime s počitanjem spominjalo u Konstantinopolju, za nj se dobro znalo u manastirima po Njemačkoj, kao i u ruskim kneževinama. Ipatjevskij ljetopis ruski spominje medju zgodama godine 1150., da se je tada knez Vladimir Dorogobužski, brat Izjaslava II. Mstislavovića i Eufrozine, supruge kralja Gejze, oženio kćerju bana Belusa („pojasa u bana dčer za Volodimira").

1 Osobito se je ban i palatin Belus proslavio u vojnama s byzantinskim carem Emanuelom Komnenom. Cinnamus pripovjeda, kako je godine 1151. car Emánuel provalio preko Save u Sriem i osvojio grad Zemun; no kako mu je dalja slavodobića zakrčio kralj Gejza s pomoću bana Belusa. Tom prigodom veli Cinnam za Belusa izriekom, da je Belus uz kralja bio prvi čovjek i da su takoga prvoga častnika u državi zvali banom. Evo njegovih rieči: ,,Βέλοσις δέ ό τά πρώτα παρ* εχείνω φέρων (M.TC άν ο ν ταντην χαλονσιν Ούννοι τί)ν αρχήν).

2 Negdje god. 1158. odrekao se je Belus svih svojih časti (banske i palatinske) u Ugarskoj i Hrvatskoj, te se je vratio u svoj zavičaj, u Srbiju, gdje ga je malo zatim car Emánuel namjestio za velikog župana. Ali Belus nije dugo ostao u svojoj domovini. Kako Cinnam priča, odrekao se je djedovskog priestolja, pak pošao opet u Ugarsku, gdje je mnogo godina živio, pak ondje i umro. Godine 1161. umre nekadanji gojenac i nećak Belusov, kralj Gejza, ostavivši priestolje svojemu najstarijemu sinu Stjepanu IV. No protiv ovoga dizali su se njegovi rodjeni stričevi Ladislav i Stjepan V., braća kralja Gejze. Kako se je Belus za tih borba svojih nećaka proti pranećaku ponio, nije poznato

; ali će biti, da je on branio slavensko pravo starješinstva proti primogenituri. Kad je Stjepan V. potisnuo svoga sinovca Stjepana IV., te se 11. veljače 1163. okrunio u Ostrogonu za 1 Vasiljevskij u Slavjanskom sborniku, II. pag. 237., nota 47. Grot, op. cit. pag. 158—159. Ruski ljetopis zove Belusovu kćer „banovna"

. „I privede banovnu za brata svoego Volodimera". 2 Edit. bon. p. 117.