VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 135

135 lenii bez malejšago somnénija otnosjatsja ki> korolju Bele Slépomu i po nedorazumeniju pripisani im Belušu". Da je Cinnamus pobrkao bana Beiusa s kraljem Belom Sliepim, te Belusa pomutnjom učinio zetom (dotično šurjakom) srbskih velikih župana, postaje više nego vjerojatno, ako uzmemo na um ono, što on sam posije u knjizi V. pripovieda za godinu 1158.—1159., i čim očito pobija ono, što je spomenuo ο Belusu u III. knjizi. Cinnam naime pri

povieda za godinu 1158. i 1159., da jc car Emánuel Komnen velikoga župana Uroša II. Prvoslava radi opetovane nevjere lišio vladanja, pak onda namjestio za vladara njegova brata Belnša (Βελόναην δε τον αδελφό ν ετΐ άντής — αρχής —• καθιστά). Beluš (Βελοΰσης) medjutim nije dugo vršio vladu, već je odrekavši se piiestolja i ostavivši otčevinu otišao u Ugarsku, gdje je mnogo vremena (πολύν χρόνον) živio, te ondje i umro. Na to je pak car najmladjega brata (τον νοτατον αδελ

φών) po imenu Dešu (Λεσί) namjestio za arhižupana Srbije.

1 Na prvi mah udara doduše u oči, što Cinnam spominje ovdje vladara po imenu Βελούσης, dok u trećoj knjizi iznosi ime Βέλοσις. To je i dalo povoda nekim historičarima, kao glasovitomu ruskomu byzantinologu Vasiljevskomu, te je uztvrdio, da su Βελονσης i Βέλοσις dva raz

ličita lica: Bclosis je tetak kralja Bele Sliepoga, a Beluses brat srbskih arhižupana.

2 No i Vasiljevskij sam kao da u tu svoju tvrdnju pravo ne vjeruje, jer odmah dodaje: „no vozmožno, čto tut est kakája nibud ošibka u vizantijskago pisatelja". Što Vasiljevskij drži za moguće, daje Cinnamus učinio pogrešku, držimo mi za posve stalno, daje byzantinski ljetopisac ovdje navlastice pisao ,,Βελονσης", pak tako od jednoga čovjeka učinio dva, upravo kako je obratno u trećoj knjizi od dva lica (bana Beluša i kralja Bele Sliepoga) stvorio jedno. No upravo tim, što ovdje spominje Belusesa kao brata arhižupana srbskih, podaje nam podjedno kažiput, kako da izpravimo njegove pogreške. Po svemu, što smo dosad izlagali i bistrili, izlazi na vidjelo ovo

: Belus ili Beluš, zvan u Cinnama Βέλοσις i Βελοΰσης, u ugarskim i njemačkim ljetopisima Bela i Belus, u Muglenu Polislau, a u izpravama Belos i Belus, bio je sin srbskoga velikoga župana Bele Uroša I., rodjeni brat Uroša II. Prvislava, Deše (Jsas), i napokon rođjeni brat Jelene, koja je oko god. 1129.—1130. pošla za ugarskoga i hrvatskoga kralja Belu Sliepoga. Još za vladanja toga kralja došao je Belus na kraljevski dvor svoga šurjaka u Ugarsku, gdje su ga, pošto je bio vladalačkoga roda, častili naslovom ,,dux" ili „herceg". Po smrti svoga šurjaka Bele Sliepoga (1141.) preuze ,,dux Belus" zajedno sa obudov1 Edit. Bon. pag. 204. 2 Iz historiji Vizant'ii ν XII. véke. Slavjanski Sbornik, Tom. II. S. Peterburg, str. 279.—280.