VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 62
62 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA 3. Prvi je sređivao, signirao i registrirao (katalogizirao) spise i izprave K. A. valjada kanonik Marcelović 11 u sredini 18. st. Sve je htio srediti po abecednom redu, ali je do kraja sredio samo jednu, i to abecednu skupinu Acta Loci credibilis i za nju sastavio abecedno kazalo. Na množtvo je spisa stavio samo slovom signaturu A, B, C, i t. d., ali te spise nije sredio niti je naknadno uz odnosno slovo stavio broj, po kojem bi se vidjelo, kamo zapravo koji spis spada. Marcelovićeve se signature i danas mogu vidjeti na nekoliko tisuća spisa, ali nemaju praktične vriednosti, jer su zamienjene drugima praktičnijima. Koji sve registri potječu od njega, nije lako ustanoviti. Jednako nije sigurno, da li je on ili netko drugi registrirao kaptolske protokole fassiones. Veoma zaslužan je za K. A. profesor zagrebačke gimnazije i kaptolski bilježnik Ladislav Žužić (f 1835.). Za bilježnika je izabran 1821. između osam natjecatelja. Da može vršiti svoju častnu službu kod Kaptola, zahvalio se na profesorskoj službi. Prije uvoda u službu položio je u stolnoj crkvi zakletvu, da će povjerenu službu vjerno vršiti. On se marljivo dao na registriranje spisa 18. st., i to tako, da je do 1824. registrirao sve spise od g. 1700.—1774., do g. 1827. spise od g. 1775.— 1800. Kod registriranja mu je pomagao od g. 1824. dalje prebendar Josip Fürst. Zato se valjada u registrima, osobito drugom, vide dvie ruke. Kako je Žužić mnogo radio izvan uredskog vremena, dobio je za svoj dugi i mučan, ali liep i koristan rad posebnu nagradu. U isto je vrieme izrađen, također od dvojice, registar za spise prije g. 1700., t. j. za Acta Capituli antiqua. Jedan od te dvojice jest Žužić ili Fürst, ali je vjerojatnije Fürst, jer se isti rukopis zapaža kod registra za Acta a. 1775.—1800. i Acta Capituli antiqua, a veoma malo kod registra za Acta a. 1700.—1774. Tko je drugi sudjelovao kod izradbe registra za Acta Capituli antiqua, nije nam poznato. Možda će to biti onaj Kovačić, koji je registrirao spise Nadbiskupskog arhiva u prvoj polovici prošloga stoljeća. Žužić je posve iznova sredio i signirao, zatim registrirao izprave i spise K. A-a, a da nije Marcelovićev rad uobće uzimao u obzir. Tako se uz prvašnju, Marcelovićevu signaturu, danas neupotrebivu, nalazi nova, Žužićeva, prema kojoj su spisi sređeni i danas. Žužić nije spise sređivao, kao Marcelović, abecednim i kronoložkim redom, nego stvarnim redom, tako da je spise iste vrste stavljao u jedan svezak ili fascikul. Marcelovićeva i Žužićeva abecedna kazala ili registri i danas nam služe za najvećio dio spisa i izprava do konca 18. st. Uza svu njihovu veliku marljivost ostalo je iza njih oko 10.000 nesređenih, nesigniranih i neregistriranih izprava i spisa iz doba prije g. 1800. Razlog je tome, što 11 Radičević, kao gore. — Marcelović Đuro, roden 1701., studirao u Zagrebu i Beču, župnik 1725. u Dubravi, 1728. u Drnju, 1729. zagrebački kanonik, kaptolski knjižničar 1735., rektor Hrvatskog zavoda u Beču, umro ondje 1741. Sastavio je »Synopsis diplomatum«. Tom su se prilikom izgubili mnogi važni spisi K. A. (Ivančan Dr. Ljudevit, Bilježke o zagrebačkim kanonicima str. 776.—778.). Ivančan kao da ne vjeruje, da bi boležljivi Marcelović mogao nešto učiniti za uređenje K. A-a. On spominje, kako je nakon Marcelovićeve smrti 1756. obećao Đuro Aleksandar Malenić Kurilovečki (f 1768.), zagrebački kanonik, da će za svotu od 1000 for. urediti i registrirati K. A. Toga nije izvršio, jer 1771. Kr. vieće požuruje uređenje K. A-a. (Ivančan, Bilježke 806.—807.). Kanonik Zdenčaj je registrirao neke kaptolske spise, ali koje, ne znamo. Umro je 1791. (Ivančan, Ondje 833.).
