VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 52

52 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA jine. Do tog vremena dielili su Habsburgovci kao carevi i nadvojvode austrijski takovo plemstvo skoro izključivo samo Senjanima. Takve grbovnice pisane su njemačkim jezikom, no likovi su grbova skoro u svim njima istovjetni onim banske Hrvatske. Značajan primjerak takve vrsti grbovnice jest ona, kojom se godine 1738. podjeljuje vitežtvo Sv. rimskog carstva vojvodi Vuku Kolakoviću

36 (si. 15.). Ovim zahvatom u prava kraljevine Hrvatske prestalo je vriediti pravilo, da hrvatskim podanicima podjeljuje plemstvom grbove jedino ugarsko-hrvatski kralj. Za XVII. stoljeće je osim velikog broja podjela grbovnica svih stupnjeva plemstva još značajan utjecaj jednog grbovnika na razvitak hrvatske heraldike, a to je t. zv. grbovnik Korjenića Neorića (navodno sastavljen g. 1596.). Grbove, koji su u svom najvećem dielu apokrifni, poprimale su osobito rado one obitelji, koje su u tom stoljeću prebjegle iz Bosne, jer se nije moglo uz tadanje prilike izpitati njihovu vjerodostojnost, no zanimljivo je, da je vladar podjelom takvih grbova obiteljima uzakonio njihovo postojanje. G. 1659. podjeljuje kralj Leopold I. Petru Matejkoviću ugarskohrvatsko grofovstvo s pridjevkom Glasinački i grbom, koji je identičan grbu Matejkovića u Korjenić Neorićevu zborniku

37 (si. 13.). Zatim sliede podjele barunjstva s grbovima, koji su posve istovjetni onima u gore navedenom zborniku, i to: obiteljima Brnjaković (g. 1661.) i Vojnovićima od Zente (g. 1676.)

38 Zanimanje za takve grbove nije posve prestalo ni u XIX. stoljeću, kada dolazi do podjele takvoga grba obitelji Sladović Sladojević (g. 1881.),

39 pa čak i početkom XX. stoljeća generalu pješačtva i upravitelju ratnog arhiva u Beču Emilu barunu Vojnoviću (g. 1916.)

40 Uz veliki utjecaj, koji je vršio Korjenićev zbornik u Hrvatskoj u XVII. stoljeću, javljaju se tada i prvi prievodi grbovnica (možda od samih vlastnika povelja) s latinskog na hrvatski. Najstariji poznati savremeni prievod plemićke povelje jest onaj plemićke povelje porodice Mariašević iz Novog Vinodola (podjela plemstva 1672.), a drugi takav prievod, koji se odnosi na senjsku obitelj Vukasović, objelodanio je g. 1936. Alfred pl. Makanec u Obzoru.

41 Ti skromni prievodi imaju veliku važnost za poviestni razvitak hrvatske heraldičke terminologije, jer se u njima nalaze prvi obširniji opisi grbova na hrvatskom jeziku, pa će ti prievodi ostati jedini poznati odlomci hrvatske heraldičke terminologije sve do ilirskog doba. Pod kraj XVII. stoljeća javlja se kao heraldičar polihistor Pavao Ritter-Vitezović (1652.—1713.). On je svojom »Stemmatographijom« dao prvi zbornik grbova zemalja kod Hrvata, a u svojoj »Banologiji« donio je 62 grba hrvatskih banova. Njegov zaslužni rad na polju hrvatske heraldike nije nažalost iza njegove smrti našao nasljednika. Može se ipak spomenuti, da je g. 1772. u Zagrebu izašla knjižica pod naslovom »Artis heraldicae notifia brevis«, koju je napisao učenik zagrebačkog sjemeništa Ivan Voršić.

42 To je kratki prikaz heraldike; on je vrlo manjkavo sastavljen pa zato imade samo vriednost kuriozuma i bibliografsku riedkost. 36 Bojničić: Adel, str. 115. t. 84. 37 Bojničić: Adel, str. 115. t. 82. 38 Bojničić: Adel, str. 15. t. 11. 201. 146. 39 Izvornik plemićke povelje u Hrv. drž. Arhivu. Deposita familiarum. 40 Slika grba u Hrv. drž. Arhivu. Mapa Hrvatsko plemstvo. 41 Hrv. Drž. Arhiv: Mapa Hrvatsko Plemstvo. »Obzor«, Zagreb 1936., br. 207. 42 Laszowski: »Artis Heraldicae notitia brevis«, Vijesnik Hrvatskog zemaljskog arhiva. III. Zagreb 1901. str. 149.