VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 53

B. ZMAJIĆ: RAZVITAK HERALDIKE U BANSKOJ HRVATSKOJ 53 Vraćanjem slavonskih županija g. 1745. pod vlast bana hrvatskog, te svršetkom preustrojstva hrvatske Vojne Krajine riešena su dva važna pitanja, koja su dugo čekala na svoje uređenje. Tako je iza izjednačenja slavonskih županija s hrvatskim došlo brzo do podjele grbovnica svim tadašnjim županijama, tako da je virovitičkoj podieljen grb već g. 1746., sriemskoj g. 1747., požežkoj g. 1748., križevačkoj i zagrebačkoj g. 1759., a varaždinskoj g. 1763., a severinskoj g. 1778.

43 U neke grbove tih županija stavljeni su heraldički likovi iz grbova nekih obitelji, koje su u toj županiji igrale važnu ulogu. Tako je u grb virovitičke županije postavljeno sidro iz grba grofova Patačića, a županiji varaždinskoj podieljen je podpuni grb grofova Erdödya, koji su od g. 1607. bili nasljedni veliki župani te županije. Svi su ti županijski grbovi ostali nepromienjeni u uporabi do g. 1918. Pridružili su im se u drugoj polovici XIX. stoljeća grbovi novoosnovanih županija: riečke (1861.), u čijem se grbu nalazi lik broda, na kojem se vije zastava s hrvatskim bojama (si. 18.), te grb županije bjelovarske (1872.), koja je stopljena sa starom županijom križevačkom u novu bjelovarsko-križevačku. Samo novoosnovanoj ličkoj županiji nije podieljen grb. Već prije podjele grbova županijama podielio je car Karlo VI. g. 1737. grb turopoljskoj plemenitoj obćini

44 (si. 16.). Poslije dovršenoga preuređenja Vojne Krajine (1746.) izgubili su graničari u strogo vojničkom upravnom sustavu i ono malo veza (ako su bili hrvatski plemići), koje su dotle postojale u njihovom odnosu prema banskoj Hrvatskoj. Krajiški su generali odsada strogo pazili, da se njihovim častnicima prizna samo onda plemićka prava, ako imadu plemstvo Sv. rimskog carstva ili Austrijskih nasliednih zemalja, pa zato nisu nikako dopuštali izticanje ugarsko-hrvatskog plemstva kod njih. Plemićke povelje, ako ih je izpostavio car kao kralj Ugarske i Hrvatske, oduzimale su krajiške vlasti posjednicima krajišnicima. No zato je po svršetku dugotrajnih ratova za nasljedstvo i poslije sedmogodišnjeg rata obilovalo novim podjelama carskoga- i austrijskog plemstva Nasljednih zemalja krajišnicima za dugotrajnu vjernu službu, te za uspješno djelovanje u manjim vojničkim podhvatima, dok je za veća junačka djela kraljica Marija Terezija osnovala g .1757. vitežki red Marije Terezije, kojega je podjelom odlikovani uz plemstvo dobio i pravo, da moli za podjelu barunstva. Od godine osnutka reda pa do g. 1918. (1921,) podieljen je taj red petdesetorici Hrvata, od kojih je četrdesetpetorici podieljeno naknadno i barunstvo. Dok su grbovi kod starijeg diela tih podjela njemačkog uzorka, kod novih ima i hrvatskih motiva. U XVIII. stoljeću ostalo je sve, što se tiče grbova, u sustavu, koji je postojao od polovice XVI. stoljeća. Takvo stanje ostat će nepromienjeno i u XIX. stoljeću sve do g. 1848. Jedina je značajna pojava toga doba javljanje motiva hrvatskog grba na obiteljskim grbovima. Najstariji poznati primjerak tog motiva nalazi se na grbu Niemca Doringera iz g. 1690.,

45 koji je podjelom plemićke povelje primljen u broj domaćih plemića. Motivi s hrvatskim grbom javljaju se i dalje često na 43 Laszowski: Grbovnice hrvatskih županija. »Starine« XXX. Zagreb 1902., str. 21—13. 44 Laszowski: Kancelarija i pečat turopoljske plemenite općine. Vjesnik Hrv. zem. ark. XI. Zagreb 1909., str. 121. 45 Bojničić: Adel, str. 39. t. 29.