VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 24
24 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA viticama (biljnom ornamentikom). 71 Za Bele III. (IV.) naglo se obogaćuju ukrasi izprava, i to svečanih privilegija, u kojima je invokacija i kraljevo ime izpisano kaligrafskim majuskulnim slovima, odnosno risanim slovima — versalijama, od kojih je početno slovo invokacije »I« i kraljeva imena »B« bogato ukrašeno viticama, čak i ukrasima iznutra. Slova bi izpremiešali dobivši tako kolumnaciju (columnatio), u kojoj su slova poslagana jedno uz drugo, jedno nad drugim i jedno u drugom. Ovakvo ukrašivanje izprava mogli su pisari naučiti na parižkom sveučilištu pod utjecajem razvijene umjetnosti miniatura, 72 ali se vidi i jasni utjecaj papinskih izprava u razvoju ukrasi van ja. 73 Podkraj vladanja Bele III. (IV.) nestaje invokacije u kraljevskim izpravama, a ukrasi se prebacuju na ime vladarevo, te postižu svoj vrhunac za Ladislava Kumanca i idu do kraja Arpadovića. 74 Velika slova — majuskulna i versalije — nalaze se ne samo kod invokacije i imena kraljeva, već i u tekstu na početku pojedinih odlomaka, te kod vlastitih imena i naziva, a uzeli su ih iz kapitale i unciale. Uncialna su karaktera osobito D, E, M i T, ali ta imaju i kapitalne oblike. Majuskulna slova, koja su risana, pokazuju već razvoj prema gotičkoj majuskuli svojim produžetcima na početku ili završetku duktusa, crtama unutar okruglih oblika slova (C, D, E, G, O, T), te podvostručenim pojedinim duktusima (N, S, V). Gotičkoj se majuskuli najviše približavaju slova C, D, E, W. Karakteristično je slovo N, kod kojeg je prvi duktus zavinut i nizak, drugi podvostručen, a treći visok, malo zavinut gore i dolje. 75 Tekst je »zlatne bule«, osim majuskulnih slova, izpisan gotičkom minuskulom, i to minuskulom izprava. Kod gotice se razvijaju dvie odjelite grane, kurziva i minuskula, te obje dolaze i u izpravama i u kodeksima, a među pojedinim tipovima ima velikih razlika. 76 Minuskula je više ili manje kaligrafska, ide za strogošću oblika, pravilnošću i jasnoćom duktusa, a pojedine rieči u rečenici su samostalne, kao i slova pojedinih rieči.. Ove osebine nosi i pismo »zlatne bule«, koje je kaligrafsku, liepo izvedeno, brižno pisano, slova su pravilna, svako slovo napisano za sebe s više duktusa. Pisar je često dizao pero, koje je bilo odrezano na lievoj strani, radi razstavljenih duktusa pojedinog slova, 71 Na pisanje početka teksta produženim slovima utjecale su njemačke carske izprave (Szentpétery, o. c, str. 60.) i papinske. Kod papinskih izprava vidimo produžena slova već poč. XI. st. (Battelli, Acta pontificum, Rim 1933., tab. 3. iz god. 1037. Jedna izprava Andrije I. (II.) iz god. 1233. [Szentpétery, o. c, tab. 4b.] ima slično ukrašeni inicial kao izprava Inocenta III. iz god. 1207. [Battelli, o. c, tab. 11.]). Kod ukrasa jak je i francuzki utjecaj, što je utvrdio Hajnal u spomenutom djelu Irâstorténet. 72 Berkovits Ilona, A magyar miniaturafeszet kezdetei az Arpädkor, posebni odtisak iz Magyarsägtudomany, Budimpešta 1942., 4. sv., str. 513—15. 73 Battelli, o. c, tab. 11. (14. i 15.); Thompson, Paleografia greca e latina, Milano 1940., str. 236., slika bule Grgura X. iz god. 1228.; uzporedi i Steffens F., Lateinische Paläographie, II. Auf., Trier 1909., tab. 72—93. 74 Tada su ljepši od istodobnih francuzkih ukrasa, a imaju ukrase s ljudskim i životinjskim oblicima. Ukrašivanje izprava upravo se moglo oblikovati, kao i pismo, na parižkom sveučilištu uslied razvijene umjetnosti miniatura (Berkovits o. cl, str. 515.)' 75 Vidi" priloženu tabelu slova. Slični razvoj nalazimo već prije u papinskim izpravama* već od poč. XII. st. (V. Battelli, o. c, table XII. i XIII. st.). 76 Bretholz, o. c, str. 95.; Battelli, Lezioni, str. 202.; Nagy, Nacrt latinske paleografije, Zagreb 1925., str. 88.
