VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 233

NIKOLA ŽIC: HRVATSKA KRONIKA KANONIKA BALTAZARA ADAMA KRČELIĆA OD GOD. 1749. DO GOD. 1762. Proučavajući književni rad zagrebačkog isusovca Nikole Lavrenčića iz Krapine (f dne 25. rujna 1762.) i s time u vezi njegovo izdanje Vitezovićeve »Kronike« od god. 1762. (v. o tome moj članak u 6. svesku »Vrela i prinosa, zbornika za povijest isusovačkoga reda u hrvatskim krajevima«, Sarajevo 1936.), odredio sam potanje, koliko je na »Pridavku« one kronike radio sam Lavrenčić a koliko njegov pomagač zagrebački kanonik Baltazar Adam Krčelić iz Brdovca (f 29. ožujka 1778.). Lavrenčić je u samom »Pridavku« pod god. 1751. na str. 42. izričito i zahvalno istaknuo Krčelićevu suradnju, kad kaže, da mu je Krčelić, »kakti gospodin kruto vučen, nevtruden, domovine i navukov ljubite!, največ k ove kronike pomogel, i zato vekivečnoga spomenka vreden«, a i sam je Krčelić na tri različita mjesta u svojim spisima ostavio bilješke o izravnoj pomoći, koju je pružio Lavrenčiću vijestima od god. 1749. do 1762. Krčelićevo je u Lavrenčićevu »Pridavku« Vitezovićeve »Kronike« sve, »quae sunt patriae et domestica«, on je dakle napisao sve »de rebus patriae«, a Lavrenčić je pisao »de extraneis rebus«, uopće sve, »quae externarum provinciarum sunt«. Za taj posao nije se Lavrenčić mogao namjeriti na boljega pomagača. Krčelić je naime pisac opsežnih Annua, u kojima je na svoj osobiti način prikazao svoja zapamćenja i dojmove o suvremenim domaćim zgodama od god. 1748. do 1767. Izdao ih je Tadija Smičiklas sa životopisom autora u 30. svesku Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium god. 1901. u Zagrebu. Budući da je Krčelić počeo pisati Annuae istom god. 1764., a Lavrenčićevo izdanje Vitezovićeve kronike je došlo na svijet već god. 1762., morao je Krčelićev prinos za Lavrenčićev »Pridavek« nastati prije toga vremena i specijalno za tu svrhu. Rukopis o tome postoji do danas. Nalazi se u arhivu Hrvatske akademije pod signaturom III. d. 78. Smičiklas ga je ogledao, spominje mu naslov i kaže, da »počimlje od g. 1748. i ide do 1762.«. Napisan je Krčelićevom rukom na dvadeset listova papira kancelarijskoga) formata u stupcima na polovici stranice posve čitljivo i uredno, s vrlo malo ispravaka i dodataka. Danas je bez naslova, koji spominje Smičiklas, a počinje se tek s god. 1749. i ide doista do polovine god. 1762. Glavna mu je vrijednost u tome, što ukratko i na hrvatskom jeziku iznosi iz naše hrvatske prošlosti ono, što je opširnije i na latinskom jeziku prikazano kasnije u Annuama. Prema tome kaže Smičiklas posve pravo, da u Krčelićevu prinosu za Lavrenčićev »Pridavek« nema ništa, što ne bi bilo na šire u Annuama. No Lavrenčić nije prenio Krčelićev tekst doslovno u svoj »Pridavek«, nego ga je ovdje ondje mijenjao proširivanjem odnosno skraćivanjem. Premda je dakle bio već tiskan god. 1762., vrijedno je, da se ponovno tiska točno prema izvorniku Krčelićevu. To slijedi ovdje niže. U njemu je prema zapažanju uglednoga suvremenika dobra slika domaćega života za četrnaest godina pod mirnom reformatorskom i burnom ratnom vladavinom Marije Terezije. Tumač pojedinostima je jedva potreban. Stoga sam pod crtom redovito napisao samo imena domaćih i stranih osoba