VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 111

DR, A. D AB INÖ VI Ć: SLAVONSKI SABOR 1273. lit plemstvo u XI. stoljeću. Mlada grana te kuće držala je grad Laufenburg blizu Züricha, dok je starija grana imala tvrdi Habsburg blizu Aaraua. Grof Rudolf od Habsburga, četvrti toga imena, već je bio na glasu u doba Stjepana V., kad je prema njemu upravio svoje poglede Joahim Pektar. U isto vrieme, kad je Rudolf od Habsburga izabran za njemačkog kralja (1. listopada 1273.), bio je Joahim Pektar na najboljem putu, da podredi svojoj vlasti putem kraljice udovice Jelisavete ne samo Slavoniju, nego i cielu Ugarsku. Teritorialna podloga Rudolfa od Habsburga nije bila znatno veća od teritorialne podloge Gut-Keleda ili Babonića, koji su imali s njim posla. I Habsburgovci i slavonski velikaši težili su za tim, da oslabe položaj nosioca krune sv. Vaclava, koji je bio na smetnju jednima i drugima. Skorašnje izumiranje Pfemyslovica i Arpadovića kao da je već lebdjelo pred očima ovih silovitih skorojevića. No, u svome nastojanju da poveća teritorijalnu vlast ,oahim se našao pred jednim protivnikom, koij mu je u podpunosti bio dorastao. To je bio sklop braće Babonića, sinova Stjepana II., gospodara Steničnjaka. Između njih i Joahima Pektara imalo je doći do oštrog križanja mačeva. Za neko vrieme je pače Joahim Pektar bio posve potisnut u pozadinu, ali se opet god. 1276. dovinuo vlasti. Taj je on položaj upotriebio za sklapanje saveza s Rudolfom Habsburžkim, koji je onda već bio njemački kralj. Ali je odmah poslije toga ugovora došlo do opasnog razračunavanja između njega i braće Babonića. U jednoj bitci, koja se odigrala u proljeću 1277., padne Joahim, i sada se već činilo, kao da će Babonići, pristalice sporazuma s Otokarom, prodrieti sa svojom politikom i u samoj Ugarskoj. U tom trenutku se upleo u ugarske poslove napuljski kralj Karlo Anžujski. U Slavoniji je postao banom Nikola Gut-Keled, brat poginulog Joahima. A vodstvo ugarske politike, zapravo one iste politike, koju je prije toga zastupao Joahim Pektar, preuzeo je sada raniji slavonski ban Matijaš Čak-Trenčinski. Na čelu vojske od 50.000 boraca krenuo je Matijaš Čak-Trenčinski protiv Otokara u kolovozu 1278. Rudolf Habsburžki je imao uza se tek 10.000 boraca. U bitci na Moravskom polju, 26. kolovoza, Rudolf je već bio podlegao i pao s konja. No jedan konjanik od vojske prijašnjeg slavonskog bana Mafijaša Čak-Trenčinskog ustupio mu je konja i tako omogućio novu navalu na Čehe. Ovaj put je Otokar nakon tolikih promjena ratne sreće podlegao ujedinjenoj navali Rudolfa Habsburžkog i Ladislava IV. Kumanca. Politika Joahima Pektara i Mafijaša Čaka Trenčinskog doživjela je tako željeni uspjeh. 7. Slavonski sabor god. 1273. i njegove odluke. Ovaj niz događaja nam omogućuje, da zamislimo razloge, koji su poslije uzpona Joahima Pektara do položaja prvog ministra kraljice bili odlučni, da je došlo do ustanove slavonskog sabora, to jest do podizanja Slavonije u položaj posebne kraljevine, koja, što se njezinih sloboda ticalo, nije nimalo zaostajala iza Hrvatske i Dalmacije. Joahim Pektar je u Slavoniji stajao na čelu jednog kruga velikaša, kojima je smetao sve jači uzpon Babonićeve porodice. Te velikaše i pripadnike nižeg plemstva, tvrdavne jobagione, htio je sada Joahim okupiti oko sebe, kako bi udružena sila ciele Slavonije stala na putu