VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 105

DR. A. DABINOVIĆ: SLAVONSKI SABOR 1273. 105 Bez sumnje su te promjene značile osjetljivi udarac za položaj i vlast hrvatskog sabora, premda intitulacije pojedinih listina iz toga vremena izričito predpostavljaju činjenicu, da se je Emerik predstavio hrvatskom saboru, i da je sabor tom prilikom došao u položaj, da pred kraljem zastupa svoja prava (Smičiklas Codex II., 197, 267 i 268: za vladanja kralja Bele i Emerika, sina njegova, dvaput okrunjena, koji sretno vlada Dalmacijom i Hrvatskom). Ne može biti sumnje, da je sabor došao u isti položaj prilikom nesuglasica između Emerika i Andrije, odnosno između Andrije i Emerikova sina Ladislava III. Tu su protivničke stranke imale svakako interes, da hrvatskom saboru dokažu svoja prava i da ga dovedu do zauzimanja jednog određenog stajališta. Jedna dalja pojava, koja nije do u tančine proučena, jest dvojstvo banova, koje se pojavljuje od prve četvrti XIII. stoljeća. Dok je naime prije toga sam jedan ban vladao u isto vrieme Slavonijom i dalmatinskim gradovima, pojavljuju se god. 1225. dva bana. Prvi od njih Aladar vlada Slavonijom, to jest područjem između Save i Drave, drugi Wonic nosi naslov »de maritimis banus« (Smičiklas Codex III., 247 1 248). Dva bana su zabilježena i god. 1226.: to su Valegin i Salamon (Smičiklas Codex III., 259). Pitanje je, da li se pod nazivom »de maritimis« zamišljala Hrvatska južno od Gvozda, ili samo primorski gradovi. To se pitanje međutim ne postavlja u vrieme Bele III. (IV.). Poslije tatarske najezde pa sve do vremena poslije mohačke bitke postoje dva bana, jedan za Slavoniju, a drugi za kraljevinu Dalmaciju i Hrvatsku (regnum Dalmatie et Chroacie: Šišićev Priručnik I., 356 i Klaićeva Poviest I., 281). 5. Razlika u položaju Hrvatske i Slavonije od 1091. do 1273. god. Da razumijemo značaj ove promjene, treba da držimo pred očima značenje položaja bana. Ban je naime zamjenjivao kralja u jednoj oružjem pokorenoj zemlji. Kao takva se je prikazala poslije mađarske najezde Slavonija, koju je Tomislav priključio hrvatskoj državi. Ban je dakle hrvatski namjestnik Slavonije. Poslije god. 1102. je ban ugarski namjestnik Slavonije. Hrvatska je kao neka vrst ugarske sekundogeniture još uviek činila posebno kraljevstvo, a poseban hrvatski kralj se dao okruniti u hrvatskom krunitbenom gradu s pristankom hrvatskog sabora. Ta neposredna vladavina kraljeva prvorođenog u svojstvu hrvatskog kralja prestala je s bizantijskim osvojenjem god. 1167. Tek pošto je povraćena u sklop zemalja podređenih ugarskom kralju i Hrvatska s Dalmacijom, te nije istodobno ponovljena hrvatska krunitba po starom običaju, mogla se pojaviti potreba imenovanja posebnog hrvatskog bana. Ali do toga nije ni onda došlo, jer su Emerik i iza njega Andrija s naslovom hercega vladali posebno Hrvatskom u užem smislu rieči. Hrvatska je, naime, mogla biti samo »pars adnexa«, dok se Slavonija smatrala kao »pars subiecta«. Hrvatska je naime bila pridružena, Slavonija pokorena zemlja. Odnosi su se promienili uvađanjem donatarnog sustava u Hrvatsku i Slavoniju. U Hrvatskoj, gdje je ostao netaknut posjed hrvatskih praplemena, donatarni je sustav naprosto raztočio starodrevno župsko uređenje. Donatar je kao kraljev miljenik dobio na upravu jednu župu. S time je župska samouprava u tom kraju prestala. Na mjesto župskog zbora i župana, izabranog od sakupljenog naroda, upravljao je župom