VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 95
DR. A. DAB I NO VI Ć: SLAVONSKI SABOR 1273. 95 pristali svi plemeniti ljudi (cum omnibus nobilibus meis), a to bi značilo pristanak svih plemenskih pripadnika. »Nobilis« ne znači ovdje stalež, nego krvnu pripadnost jednome plemenu. U drugim slučajevima kralj se hvali, da ima pristanak svojih župana i drugih pripadnika hrvatskih plemena. Formula glasi u tom slučaju: meorum comitum aliorumque nobilium fulcitus consilio. No, pored ovih sastanaka, u kojima sudjeluju samo dvorski dostojanstvenici i pripadnici plemenskih zajednica, spominju se i obći zborovi, na kojima sudjeluje cieli narod. Dakako, pod nazivom »narod« (populus) ima se razumievati cjelokupnost pripadnika hrvatskih plemena, jer su ostali ljudi, pa bili oni slobodni ili neslobodni, sačinjavali samo puk(plebs), te su bili lišeni svakog političkog prava. Njihova se prisutnost na zborovanju samo trpjela. Takav primjer jednog obćeg narodnog zbora naveden je, kako je rečeno, u Ljetopisu popa Dukljanina (Šišićevo izdanje str. 304). Delma ili Delminium spominje se već u rimsko doba kao mjesto zborovanja i svakako kao municipij. Na polju oko Delminija je legendarni kralj Svetopelek dao prihvatiti od sakupljenog naroda stare zakonske odredbe i povlastice, koje su tečajem stoljeća bile ili zaboravljene ili stupile izvan snage. U hrvatskoj Kronici se spominje pak veliki narodni zbor kod cet crkava blizu Knina, gdje je navodno zaglavio sam kralj Zvonimir (Šišićevo izdanje Ljetopisa popa Dukljanina str. 413). Svakako je bilo takvog obćeg narodnog zbora i onda, kad je Zvonimir dospio na hrvatsko priestolje. Tu se naime spominje izričiti pristanak cielog svećenstva i sveukupnog naroda (synodali et concordi totius cleri et populi electione: doc. 87). Takav sveobći zbor kao da je doveo do izbora i do krunitbe posljednjega Trpimirovića Stjepana IL, sudeći barem po listini, koju je izdao splitskim benediktinkama, gdje on govori o suglasnosti svih plemenitih ljudi Hrvatske i Dalmacije (omnibus Chroatie et Dalmacie nobilibus collaudantibus). Bez sumnje je djelokrug ovih sveobćih zborova veoma raztezljiv. Tu se moralo razpravljati o važnim državnim pitanjima, o popunjavanju priestolja, o upravnim i crkvenim novopodjelama, o sveobćim pravnim uređenjima i svakako o pitanju sklapanja mira ili objavljivanja rata. No, uz zborovanje u ograničenom krugu vladarskog dvora i sveobće zborovanje na otvorenom polju kod Duvna ili kod Knina, bilo je i drugojačijih sastanaka, u kojima su se prihvaćale razne odluke. Neki su se sastanci održavali svakako u pojedinim župama. Drugi su opet bili sastanci plemenskih zajednica. Tako su duklijski kraljevi običavali ići po zemlji, da održavaju sudske zborove (Šišićevo izdanje str. 304: rex coepit perambulare terram et regnum suum ad iudicandum). Takva sudska zborovanja bilježe kod raznih slavenskih zajednica Rački, Kadlec, Taranovski, Solovjev. 1 To su bila zborovanja, koja su jamačno stajala 1 Rački, Nutarnje stanje str. 109 navodi stariju literaturu o predmetu. Od novijih djela dolaze u pitanje: K. Kadlec, Introduction à l'étude comparative de i'histoire du droit public des peuples slaves (Paris 1935); M. V. Brečkević, Vvedenie v socialnuju istoriju knjaževstva Slaviji zapadnog Pomorja (Jurjev 1911); N. P. Blagojev, Lekciji po istorija na blgarskoto pravo (Sofija 1926—9); J. Kapras, Prehled pravnich dëjin zemi češke koruny (Praha 1927); T. Taranovski, Istorija prava rosijskego (Lwow 1928); J. Raracz, Dawne polskie prawo sadowe w zarysie fWarszawa 1936); Alexandre Eck, Le Moyen age russe (Paris 1933); H. Lowmianski Studya nad poczatkami spoleczenstwa i panstwa litevskiego (Wilno 1931); A. Soloviev, Predavanja iz istorije slov. prava (Beograd 1939).
