VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 5

Z. TANODI: ZAGREBAČKA »ZLATNA BULA 5 Nutarnje oznake većinom daju tiskana izdanja, kao i priepisi ranijih izprava sadržani u kasnijim (transsumpta). One se sastoje iz teksta, sastavljena po stalnim formulama, t. j. stalnih načina izražavanja onih okolnosti, koje treba spomenuti osim pravnog čina. Te su formule upotrebljavali u sličnim slučajevima u istom ili nešto različitom obliku, a običaj i praksa je utvrdila njihov redoslied i sadržaj, u čemu postoje velike razlike medu izpravama raznih izdavača, vremena, mjesta i vrsta izprava. Sto je negdje razvijenija praksa i veći broj izdanih izprava, to je veća pravilnost i sličnost pojedinih formula.

14 Svaka izprava, bez obzira na vrieme postanka i izdavača, dieli se na dva sastavna diela: 1. onaj dio, koji je po svom sastavu bitno uvjetovan pravnim sadržajem, zbog kojega je nastala izprava, te sadrži pravni čin ili naredbu, koja služi kao predmet izprave; taj se dio može podudarati kod izprava raznih vremena i raznih izdavača, ako se radi o istom pravnom poslu, a mora se razlikovati kod izprava istog izdavača i istog vremena, ako se radi o različitim predmetima; on se zove kontekst ili tekst (contextus ili textus); njemu predhode i iza njega sliede 2. predhodni dio ili protokol (prothocollum) i završni dio ili eshatokol (eschatocollum), koji poput nekog okvira okružuju kontekst

15 Protokol izprava, naročito u ranijem srednjem vieku, redovito počinje invokacijom (invocatio), kratkom molitvom, kojom se zaziva ime Božje, pomoć Božja, Isusova ili sv. Trojstva. Ona je jasni biljeg kršćanskog duha, kršćanske kulture srednjeg vieka. Invokacija može biti verbalna, kad je izražena riečima, ili simbolička, kad je izražena kakvim znakom. U ugarskim kraljevskim izpravama u XI. i početkom XII. st. invokacija je simbolička, a kasnije redovito je verbalna. Za Andrije I. (II.) često se upotrebljava invokacija »In nomine sancte Trinitatis et individue unitatis. Amen«, dok je za Bele III. (IV.) imaju obično svečani privilegiji, potvrđeni zlatnim bulama, a privilegiji s voštanim pečatom samo izuzetno. Zagrebačka »zlatna bula« ima sasvim pravilno ovu invokaciju, koja se nakon Bele III. (IV.) javlja još samo za Stjepana VI. (V.), dok kasnije sasvim nestaje svaka invokacija iz kraljevskih izprava. Iza invokacije dolazi intitulacija (intitulatio), koja može imati tri diela: 1. ime i naslov izdavača izprave (persona salutans); 2. ime i naslov primatelja, destinatora (persona salutata) i 3. formulu pozdrava (modus salutandi). Kod ugarskih dvorskih izprava u vrieme, kada se ustaijuje konačni oblik privilegija krajem XII. i u XIII. st., intitulacija sadrži ime kralja s njegovim kraljevskim naslovom (persona salutans); između imena i naslova je redovito devociona formula podložnosti Bogu, poziv na Božje milosrđe »Dei gratia«,

16 a iza naslova formula »in perpetuum«, izraz vječnosti, koji se odnosi na trajnu vriednost izprave.

17 Svečani privilegiji nemaju ostalih dielova intitulacije, dok obični privilegiji nemaju invokacije, već počinju s intitulacijom, u kojoj je često kraljev naslov skraćen, a mjesto »in perpetuum« dolazi obćenita adresa i pozdrav, u kome se izdavač obraća na sve, kojima će izprava doći, odnosno na sve 14 Szentpétery, o. c., str. 18. 15 Bresslau, o. c., str. 4L; Szentpétery, o. c, str. 19. Osvrnut ću se na pojedine nutarnje i vanjske oznake, kakve su bile u izpravama ugarske dvorske kancelarije, u vezi sa »zlatnom bulom«. 16 Ova se formula ustalila za Hadrijana, kancelara Bele II. (III.). 17 Breitenfeld, o. c, str. 21.: formula trajanja kraljeve razpoložbe.