VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 61

61 skim ulicama. Dvije sam već detaljno opisao,

5 a ovdje ću spomenuti, da se suprotno od male Lucićeve kuće kraj sv. Barbare nalazi u trijemu renesansni portal, kome je nasred dovratnika Lucićev grb. U popisu zemljišta vidi se, da je povjesnik posjedovao veliko imanje, koje se prostiralo po čitavom teritoriju stare trogirske općine. Čestice zemljišta nalazile su se na otoku Čiovu, u trogirskom i kaštelanskom polju od Kaštel-Starog do Segeta, Popis nam predočuje bogatstvo Lucićeve obitelji, a ujedno su nam nazivi različitih predjela i starinskih crkvica važni za topografiju trogirske općine u XVIII. stoljeću. Imena tih predjela i danas uglavnom postoje, a spominju se mnogo ranije od ovog popisa u ispravama i notarskim spisima starog trogirskog arhiva. Na kraju popisa, uz potpis kneza i kapetana Santa Marina, utisnut je mali okrugli pečat, u kojemu je krilati lav, znak mletačke vlasti. Glavna Lucićeva oporuka ispisana je na tri lista. Prepisivač je na pet mjesta izostavio riječi, koje nije uspio pročitati. Na kraju se jedva primjećuje mali okrugli pečat mletačke vlasti. U početku ove oporuke napisane 8. rujna 1654. Lučić je iznio svoj dotadašnji životopis. U nekoliko redaka kratko i jednostavno otkriva se tu njegova ličnost. Još jednom se utvrđuje, da je roden godine 1604., jer godine 1654. veli, da mu je 50 godina. Kroz sažete rečenice ovog životopisa osjeća se, kako je njegov život bio ispunjen ljubavlju prema nauci, kako je teško prekidao učenje i nije mario da se obogati svojim pravničkim zvanjem. Nije želio unovčiti svoje znanje, već željan nauke jedva je dočekao da se oslobodi obiteljskih briga, koje su se u njegovim muževnim godinama bile siegle na njega. Kad mu je umrla tetka i kad je osigurao sestru i nećakinju, on je ostavio Trogir. Te činjenice treba naglasiti, jer je postojala sumnja, da je povjesnik naglo otputovao iz svog rodnog mjesta zbog sukoba s mletačkim provediturom, koji se po zaključku vijeća pri dolasku u Trogir imao nastaniti u Lucićevoj kući. Lučić se tome, kako pričaju razni pisci,

6 koji su iznijeli tu anegdotu, usprotivio. Trogirski povjesnik Pavao Andreis, iz zlobe prema svom takmacu, javio je generalu to Lucićevo protivljenje, i kad je proveditur stigao u Trogir, uhvati Lučića i pritvori ga na brodu. Izbaci iz njegove palače namještaj i sam se u njoj nastani. Uvrijeđeni Lučić preseli se nakon toga u Rim. Kasniji pisci, a među njima 5 Fisković C, Palača historičara Lučića u Trogiru. Hrvatski Glasnik, uskrsni prilog. Split 1939. fi Spon-Wheler, Voyage d'Italie, de Dalmatie, de Grèce et du Levant. Vol. 1 p. 94. Lyon 1678-