VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 62
62 Franjo Rački, 7 , Vitaliano Bruneiii 8 i Marko Perojević, !> htjeli su provjeriti te vijesti, koje su još za Lucićeva života pisane, a o kojima on nije izrekao određeni sud. Svakako nije jasno da li je taj sukob između mletačkog providura i Lučića izbio ili ne. Po svemu izgleda, da je neka razmirica bila, ali nikako ne treba smatrati, da je ona povod Lucićevu odlasku iz domovine. Ovaj životopis sada potvrđuje ono, što je pretpostavljao Marko Perojević, naime da se Lučić preselio u Rim samo zbog istraživanja i pisanja naše povijesti. Posvećen znanosti, a poznavajući skučenost obiteljskog života, koja to sprječava, Lučić se vjerojatno zbog toga nije ni oženio, iako je žalio, da je posljednji svoga roda. Ta žrtva mu nije bila laka, jer iz oporuke vidimo, da je on želio, da ne izumre uspomena na njegovu obitelj. Bolni prizvuk poprimaju njegove riječi, kada spominje svoju pustu kuću i prestanak svoje obitelji, »in mecque gentis meae claudatur successio«. Kao povjesnik držao se tradicija i pun je ljubavi prama predcima, koji su vjerovali u trajnost Lucićeve kuće i uklesali u zidove 10 svoje palače ove riječi: LVCIA GENS TENVIT PRIMVM MODO LVCIA SERVAT LVCIA ME SVPERVM NVTV PER SAECVLA SERVET MDC U.tijesnom dvorištu te velike i prazne kuće, sred zbijenih ulica melanholičnog dalmatinskog gradića, mora da je Lučiću bilo posljednjih dana tjeskobno. Njegovu pomisao na dovršenje svog velikog djela prekidala je bojazan od navale Turaka, koji su za vrijeme kandijskog rata prijetili Trogiru, a i brige kućnih poslova. Stoga je i shvatljivo, da se je razvezavši svoj rukopis pisan kritičnošću, koja je dotle kod nas bila neviđena, osjetio sretan za svojim rimskim stolom. Otada se slobodno posvetio svom radu; popunjavao i uređivao svoja djela, koja je zatim tiskao. Građanin malog dalmatinskog grada nije se u raskoši baroknog Rima osjećao provincijalcem, kao što ni svojom metodom nije zaostajao za suvremenim historičarima. Kretao se u učenom društvu, pratio 7 Rački Fr., o. c. str. 76. 8 Brunelli V., o. c. p. 119. 9 Perojević M., Predgovor Andrcisove »Storia délia città di Trau«. Split 1908. 10 Taj natpis niije uzidan na zdencu, kako navodi Brunelli, koji ga je već objelodanio, već u dvorišnom zidu palače. — Palača, u kojoj se rodio i u kojoj je radio Lučić, danas je nagrdena i zapuštena.
