VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 60
60 dviju Lucićevih oporuka, prijepis kodicila ili dodatka oporuci, prijepis popisa Lucićeva imanja i prijepis dviju oporuka njegove tetke Jakice, koja je umrla u rujnu 1646. Svi su ti dokumenti autentični, jer su potvrđeni potpisima i pečatima predstavnika vlasti, koje su ih izdale. Dokumenti su pisani kurzivom XVII. i XVIII. stoljeća. Nalaze se kod dr. A. Cerinea, jer je on potomak istaknute bračke obitelji, u koju se pretopio rod trogirskih Lučića. Klara Lučić, povjesnikova nećakinja, udala se naime g. 1646. za bračkog plemića Kazimira Cerinea. ;i Ona je bila kći Ivanova brata Jeronima i uz ostale svoje sestre posljednji potomak Lucićeva roda. Prirodno je stoga, da je oporuka Ivana Lučića nađena kod obitelji Cerineo. Važan nam je svaki novi podatak o autoru temeljnog djela naše starije historiografije, koje prema Šišićevim riječima »ide u red najodličnijih u hrvatskoj historiografiji, tako da u mnogočemu nijesmo još ni danas došli mnogo dalje«, 4 pa ću stoga ovdje objelodaniti obe njegove oporuke i kodicil. Prijepisu prve oporuke pisane talijanskim jezikom nedostaje datum i uvod, jer je početak izgubljen. Po paginaciji, koja je označena na prvoj sačuvanoj stranici, vidi se, da se samo izgubio prvi list. Tu je zastalno bio pored datuma ispisan i uobičajeni uvod, u kojemu je Lučić, po redovitom običaju svog vremena, određivao novčane iznose za čitanje misa za pokoj svoje duše. Prijepis je učinjen prema starijem tekstu, koji je bio trošan. Prepisivač je stoga, kao što će se vidjeti, izostavio neke riječi označivši u marginalnim bilješkama, da je tu papir istrošen. Ovu svoju oporuku Lučić je sigurno sastavio prije godine 1654. Tu već pretpostavlja, da bi mogao umrijeti izvan domovine, što znači, da je ranije pomišljao na svoj odlazak iz domovine, smatrajući kao i Ruder Bošković ambijent svog zavičaja nepodesnim za svoj veliki posao. Tim otpada sumnja, da je povjesnik ostavio Trogir zbog sukoba s mletačkim providurom, a ne zbog dovršavanja i izdavanja svoje povijesti. Ali o tome kasnije. Na istom je arku prve oporuke popis Lucićevih nekretnina, koji je on sam sastavio. Popis obuhvata tri lista, na kojima se nastavlja paginacija (str. 13.—18.). Iz dugog nabrajanja doznaje se, da je Lučić imao u Trogiru pet kuća. Tri se prepoznaju po obiteljskim grbovima; trošne su i iznakažene u zapuštenim trogir3 Bruneiii V., ibidem fasc. 1 p. 12. 4 Šišić F., Priručnik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914., str. 58.
