VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 56
56 su kod kralja optužili kaptol, da krši stare običaje i oštećuje interese gradske općine, kako su im zajamčeni kraljevskim privilegijima, te kako ih uživaju od davnine. Zagrebački građani navadaju naime u svojoj tužbi, da kaptol na svom području iznajmljuje dućane strancima, pa upozoravaju na štetne posljedice, koje od toga za njih nastaju. Iz ove se tužbe može razabrati, da se uslijed toga ovakovi strani trgovci obogaćuju na račun domaćih, jer svoju robu prodavaju pod daleko povoljnijim uvjetima, nego li to mogu zagrebački građani, budući da ne snose terete svih onih javnih daća, koje oni snose. Posljedica je pak toga, da uslijed prevelike konkurencije ne mogu zagrebački građani prodati svoju robu ili pak da je prodaju uz gubitak, pa stoga zapadaju u razne poteškoće. Osobito su pak zagrebački građani iscrpljeni znatnim troškovima oko neprestanog popravljanja i uzdržavanja gradskih utvrda zbog trajne opasnosti od neprijateljske invazije. A kraj toga blizina Turaka i onako ograničava mogućnost svake veće privredne djelatnosti. Kralj Ljudevit II. pozvao je stoga 23. lipnja 1526. kaptol, da u buduće ne iznajmljuje na svom području dućane strancima, jer želi da zagrebački građani i nadalje uživaju sve svoje stare povlastice i sloboštine. Kralj je dakle nastojao, da pod svaku cijenu i u svemu zaštiti interese zagrebačkih građana, pa bilo to i na štetu kaptola, a da kralj toga nije uvijek ni ispitivao, da li su u svemu i osnovani ti zahtjevi zagrebačkih građana." Ali ovaj poziv kralja nije mogao riješiti ni suparništvo ovih dviju susjednih tržišta, a ni pitanje iznajmljivanja dućana. Kako je pak već 29. kolovoza iste godine došlo do sudbonosne bitke na Muhačkom polju, u kojoj je zaglavio i nesretni kralj Ljudevit II., nije mogao konačno riješiti ovaj dugotrajni spor, što je sigurno požalila gradska općina obzirom na očitu sklonost kralja. Nakon toga potisnuše ovaj spor lokalne važnosti mnogi drugi daleko važniji događaji, koji su potresli temeljima cijelog kraljevstva. Kraj otvorenog naime pitanja dinastije kao i građanskog rata, koji je s time u vezi buknuo, dolazi još i pitanje obrane domovine, kojoj je trajno prijetio jedan od najsposobnijih osmanlijskih vladara, ratoborni Sulejman II. Veliki. Time se pod pritiskom vanjskih dogođaja na čas stišala ova borba oko iznajmljivanja kaptolskih dućana, kao i oko ostalih spornih pitanja u vezi s odnosom između kaptolskog i gradskog tržišta. Kasnije kad su se prilike u Hrvatskoj donekle popravile, ta 37 ibidem: III. str. 246—247.
