VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 55

55 Međutim su zagrebački građani smišljali, što bi još mogli poduzeti protiv kaptolskog tržišta, koje im je bilo — izgleda — trn u oku; zato su opet u dogovoru sa zagrebačkim carinicima zasnovali novu pakost kaptolu. Odjednom zagrebački carinici nisu više htjeli ubirati carinu na »Harmici«, kao što je to bilo do sada običajno, već su tražili, da se sva roba, dovezena u Zagreb iz inozemstva, imade otpremiti na gradsko tržište kod crkve sv. Marka; ondje će oni propisivati i ubirati carinu, a tek tada može pojedinac krenuti sa svojom robom, kuda ga volja, dotično može robu, određenu za kaptolsko tržište, tamo odvesti. Ovaj je postupak prouzročio mnoge proteste i ogorčenje kod trgovaca, budući da je bio skopčan sa suvišnim neprilikama i troškom za sve one, koji su bili nakanili prodavati svoju robu na kaptolskom, a ne na gradskom tržištu. Svrha je tome postupku bila jasna: odbiti trgovce od kaptolskog tržišta. Kad se naime dotični strani trgovac već jednom našao na gradskom tržištu, teško bi se odlučio, da krene dalje na kaptolsko tržište; a kako se vidi iz sačuvanih izvora, zbog toga su neki strani trgovci uopće prestali dolaziti na zagrebačko tržište. Ogorčen na gradsku općinu, dakako da je kaptol smjesta ustao protiv te neosnovane novotarije i pritužio se kralju Ljudevitu II. Kralj je 3. srpnja 1520. naložio zagrebačkim carinicima, da se odmah okane ovakvog postupka, koji ne donosi koristi ni fisku ni njima, a samo je štetan po trgovinu; u buduće imadu ubirati carinu na samom kaptolu od sve one robe, koja je bila određena za tamošnje tržište (»ibidem exigere«).

34 Kada zagrebačkim građanima nije uspjela ni jedna ni druga spletka sa carinom, pokušali su ne bi li si prisvojili pravo ubiranja maltarine, koja je pripadala kaptolu još od g. 1292. zajedno sa tržnim daćama. Stoga ih opominje kralj Ljudevit II. i poziva 20. svibnja 1523., da se kane svakog nasilja; u koliko pak drže, da imadu bilo kakvo pravo na ubiranje maltarine, neka se obrate u toj stvari na bana (»Et si quid iuris in eo, in toto vel in parte aut alia quacumque quota habere praetenditis, id iure mediante, coram bano nostro regni Sclavoniae et non via facti, requirere debeatis et teneamini«).

36 Nakon ovoga svog ponovnog neuspjeha pokušaše zagrebački građani, ne bi li omeli daljnji razvitak kaptolskog tržišta time, što 35 ibidem: III. str. 207. 39 ibidem: III. str. 225. , ,. ...