VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 46
46 Kraj svega toga pošlo je kraljevskom taverniku Nikoli Kaniškome ipak za rukom g. 1392. skloniti kaptol i zagrebačku gradsku općinu, da pokušaju izmirenje. Oni su doista i sklopili na dan 12. svibnja navedene godine opet jednu nagodbu — u nizu mnogih takovih, — kojom se nastojalo urediti sva sporna pitanja između ta dva stara protivnika. Tom je zgodom i pitanje pijacovine imalo biti riješeno za dulje vremena. Možda bi ovo rješenje donijelo više mira u međusobni odnos ovih dvaju borbenih susjeda, da nije već g. 1396. na novo provalila stara mržnja, i to punom snagom. Ovaj put nije doduše bio motiv toga sukoba ubiranje pijacovine, već sasma drugi, ali je ipak oborio i navedenu nagodbu. To se mora požaliti tim više, što ta nagodba znači u neku ruku odstupanje kaptola od njegova ranijeg nepomirljivog stanovišta. U ispravi zagrebačkoga kaptola od 12. svibnja 1392., koja sadrži tu novu nagodbu, kaže se, naime, da njegovi organi neće više ubirati nikakovih daća —• bilo sadanjih ili budućih — od podanika zagrebačke gradske općine u selima Dedići, Gračani, Kraljevec, Kobiljak, Sviblje, Nart, Nova Ves kod Save, Podbrežje, Černomerec, Hrašće i Petrovina. Isto se tako obvezuje i gradska općina, da od pripadnika i podanika kaptola neće ubirati nikakovih sadanjih ni budućih daća, pa tako ni filaršćinu. Ovo ipak vrijedi samo za stanje posjeda obiju stranaka u vrijeme sklapanja nagodbe. U koliko bi naime jedna ili druga stranka stekla kakove nove posjede na bilo koji način, tada će stanovnici i podložnici s ovakovih novo stečenih područja plaćati sve daće, kako je to uobičajeno. 27 Prema ovom je dakle sporazumu kaptol ubirao i nadalje na području gradske općine na dnevnom trgu i tjednim sajmovima pijacovinu, a gradska općina filaršćinu, no jedno i drugo samo od stranaca, t. j. osoba, koje nisu bile ni zagrebački građani i njihovi podanici, a ni pripadnici i podanici kaptola. Čini se, da je ipak uspjelo gradskoj općini, da tom prilikom uključi u filaršćinu i daću na sol, pa su obje ove daće od tog doba poznate i pod imenom »knežija«. Ovakovo je stanje u glavnom potrajalo i kroz XV. stoljeće, izuzevši dakako vremena, u kojima se međusobna borba naročito zaoštrila, jer tad naravno nije moglo biti ni govora o tome, da se drže bilo kakovi ugovori ili da se imaju kakovi obziri. Ovakve trzavice i povremene borbe sigurno su bile i razlog, što se u ispravi zagrebačkoga kaptola od 3. listopada 1469. — 27 ibidem: I, str. 341.
