VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 47
47 kraj uvoda, koji govori o opasnosti od Turaka, — spominje i ubiranje pijacovine. 28 To je bez sumnje znak, da je postojala potreba, da se na to pitanje i opet osvrne. No tim je povodom došlo do daljnjeg pogoršanja na štetu gradske općine, jer se tu određuje, da kaptol može ubirati pijacovinu i na godišnjem sajmu 0 svetkovini sv. Marka, i to u sve dane, dok traje sajam. Tako je određeno unatoč toga, što je kralj Matija Korvin još 24. ožujka 1464. — dakle samo pet godina prije — ponovno potvrdio privilegij kralja Bele IV., po kojemu je roba dovezena na taj sajam oproštena od svih pristojbi i daća. 29 Sigurno je postojao razlog, radi kojeg je gradska općina tražila potvrdu toga privilegija, no ipak je kaptol izrabio momentanu slabiju poziciju gradske općine 1 prisilio je, da se odreče ove važne povlastice, a da za to ništa ne primi. Za ovaj je gubitak svakako bila slaba odšteta ona ustanova te nagodbe, prema kojoj zagrebački građani ne plaćaju pijacovine ni od one robe, koju su nabavili izvan gradskog područja u svrhu preprodaje na gradskom tržištu. Ova je ustanova bila ograničena još i u toliko, što su kaptolski organi — ako su posumnjali, da se tu radi o izigravanju plaćanja pijacovine (na pr. zagrebački građanin prodaje tuđu robu pod svoju) — mogli dotičnoga prisiliti, da u nazočnosti kaptolskog organa položi prisegu o istinitosti svojih navoda (»iuramento se expurgare coram dicto nostro tributario«). Tim je sporazumom sam način ubiranja pijacovine na području gradske općine — a od kaptola — dobio svoju konačnu redakciju, koja je preživjela srednji vijek i prešla u XVI. stoljeće. Međutim je Naredbenik o ubiranju pijacovine od 13. siječnja 1343. postao po malo nesavremen u pogledu tarife, pa se pokazala potreba, da se ili reformira stari ili donese novi, koji će bolje odgovarati znatno izmijenjenim prilikama. Kraj toga se pokazala potreba, da se to pitanje uredi ne samo u Zagrebu, već i u drugim mjestima. Ovim se pitanjem sada pozabavio hrvatski sabor, ali ne više kao posrednik u sporu između kaptola i zagrebačkih građana, već u želji, da pitanje ubiranja pijacovine i mitnice jedinstveno uredi za cijelo kraljevstvo. Tečajem vremena počeli su naime ubirati pijacovinu na sajmovima pojedini gradovi, trgovišta i vlastela na svom području ibidem: II. str. 328—331. 20 ibidem: II. str. 288—290.
