VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 43

Od svakoga konja, koji bude doveden na sajam, plaćalo se po 6, a od kobile 4 denara. Od pojedinog grla goveda plaćalo se po 1 denar, a od pojedinoga grla sitne stoke — osim krmka — po J obul. Iznimku čine jedino kozlići, dovedeni na sajam zajedno s kozama do Spasova, jer ne plaćaju posebnu pijacovinu. U tom se slučaju naime plaćala pijacovina samo od odrasle životinje, a ne i od njezinog mladog. Od pojedinog odraslog krmka plaćalo se 1 denar, a od manjega kao polugodišnjeg ili još manjeg — kao i od svake košare odojaka — plaćalo se 1 obul. Doveze li se na zagrebački trg takova roba, koja ili nije navedena u tom Naredbeniku ili do tada uopće nije poznata, tada se imade najprije ustanoviti njezina cijena, koju je polučila na tržištu. Nakon toga ubrat će se pijacovina s 1% od ustanovljene vrijed-" nosti, i to u novcu ili u robi, već prema volji i izboru dotičnog trgovca. Dalje navodi Naredbenik pojedince, koji žive od kakove vještine ili znanja (»vitam suam ducens cum aliqua arte vel magisterio«), a koji su vjerojatno vršili to svoje zvanje dijelom i na trgu na sajamske dane, no svakako su na takve dane imali najveći promet. Uz ovakve spominje i krčmare, koji toče bilo kakva pića, pa krznare, lončare i slične obrtnike. Svi navedeni plaćaju pijacovinu paušalno godišnje u tri obroka po 5 denara, i to o Božiću, Uskrsu i o svetkovini sv. Stjepana Kralja. Konačno donosi Naredbenik i ustanove o ovršnoj naplati pijacovine, pa kaže, da organi zagrebačkoga kaptola mogu, ako je to potrebno (»possunt et debent ubi eis necesse fuerit«), jednako kao i kraljevi organi, — bilo gdje na gradečkom brdu, t. j. na gradskom području ili ma gdje drugdje, — zaplijeniti robu ili imovinu onih trgovaca, koji su dužni pijacovinu, a nisu je namirili. Prema tome ne samo da su zagrebački građani u sporovima o pijacovini potpadali pod nadležnost kaptolskoga suda, već su i kaptolski organi imali pravo voditi ovršni postupak na gradskom području za dužne iznose te daće. Na taj je način sada ostala gradskoj općini jedino filaršćina od daća, koje su se ubirale na njenom području, a u vezi s prometom na dnevnom trgu i na tjednim sajmovima. Kako je ovaj Naredbenik zapravo bio diktat kaptola, to je još manje mogao konačno urediti odnose između kaptola i zagrebačkih građana, nego li one prijašnje nagodbe. U tom odnosu trajno je ostajala žaoka, a zagrebački su građani i nadalje čekali