VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 39
39 dovno bivalo, već taj akt kaptola imade očit biljeg diktata pobjednika. 18 Zagrebački su građani morali priznati, da su sajamske pristojbe na gradskom području »kraljevske daće«, koje je kralj darovao kaptolu valjanim ispravama (»validissimis regalibus instrumentis«). Ujedno se obvezuju, da u buduće neće više podizati nikakove tužbe protiv ubiranja pijacovine od strane kaptola; ako bi ipak došlo u tom pitanju do bilo kakovog nesporazuma, kaptolu pristoji pravo, da sam odluči u tom sporu. I tom se prilikom ponovno ustanovljuje, da zagrebački građani u svim sporovima glede pijacovine potpadaju pod nadležnost kaptolskoga suda (»nec ad quaerelam quorumcumque solventium tributa nos intromittemus, immo discusioni eiusdem capituli totum relinquimus et ad ipsum transmittemus quaerelantes«). Kako znamo, odrekli su se zagrebački građani nagodbom s kaptolom iz g. 1324. prava, da potpadaju pod isključivu nadležnost svoga gradskoga suda, što im je zajamčila zlatna bula iz g. 1242. Ova nagodba ide još i dalje, jer su se sada zagrebački građani odrekli i prava, da traže zaštitu bilo kod tavernikalnoga suda bilo izravno kod kralja, jer je kaptolu bilo prepušteno, da kao »iudex in propria causa« sam konačno riješi svaki eventualni spor u tom predmetu. Ova je nagodba sastavni dio statuta zagrebačkoga kaptola iz g. 1354., gdje se nalazi pod naslovom »de modo exactionis tributorum capituli« (Statuta capituli zagrabiensis saec. XIV., Pars I., caput XII.). Sama ova nagodba sadržava uz druge ustanove i tarifu, prema kojoj se ubirala pijacovina na zagrebačkom tržištu od stoke, živežnih namirnica i od pojedinih vrsti robe, koja se u ono doba pojavljivala na tržištu kod nas. Na taj način nastade najstariji do sada poznati Naredbenik grada Zagreba o ubiranju pijacovine — da ga tako nazovemo —, samo što ga nije donijela gradska općina u svom djelokrugu, već joj je bio nametnut od kaptola. Vrijedno je posebno se osvrnuti i na pojedine ustanove tog Naredbenika, jer nam ne prikazuje samo tržne prilike u Zagrebu sredinom XIV. stoljeća, već nam daje i mogućnost, da iz pojedinih vrsti robe, koja je bila donesena na tržište, zaključujemo o materijalnoj kulturi i načinu života zagrebačkih građana i njihove seljačke okolice. 18 ibidem: I. str. 159—161.
