VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 38
38 sku su općinu tada zastupali sudac Nikoleta i vijećnici: Petar, Pulan, Vučeta, Endrejko, Martin, Demetrije, Pintikač i Niklin, pa su o tome izdale obje stranke posebne isprave na dan 28. travnja 1339. 16 Prema toj nagodbi odriče se zagrebačka općina za uvijek prava da ubire od pripadnika kaptola novu gradsku daću nazivanu »postava« ili pod bilo kojim drugim imenom, a na koju ima pravo prema kraljevskom privilegiju. Kaptol naprotiv još jednom svečano prepušta gradskoj općini pravo ubiranja filaršćine, i ako mu to pripada na osnovu zaključka hrvatskog sabora, dok se daća na morsku sol ovom prigodom i ne spominje. Obje stranke sebi obriču međusobnu pomoć za slučaj da bude jednoj od njih učinjeno kakvo nasilje. Ovu je nagodbu potvrdio 11. svibnja 1339. predsjednik tavernikalnog suda (»procurator officii tavarnicatus«) Toma, vojvoda transilvanski (erdeljski). U tu svrhu dođoše pred njega za zagrebački kaptol: Grgur, prepošt čazmanskog kaptola i Benedikt, arhidakon kalnički (»de Kemluk«), a za suca zagrebačke općine magister Ivan. Povrh toga je oprezni zagrebački kaptol dao potvrditi ovu nagodbu i od kralja Karla Roberta, koji je to učinio ispravom od 13. lipnja 1340. 17 No sva ta opreznost zagrebačkoga kaptola nije pomogla, da spor bude time i konačno riješen u svojoj biti. Nakon te nagodbe i nadalje je trajalo napeto stanje između oba protivnika, pa i ako zagrebački građani nisu više ubirali »postavu«, ipak su svakom prilikom nastojali izigrati netom sklopljeno utanačenje. Dakako da je time po malo gubila sklopljena nagodba mnogo od svoje vrijednosti, a konačno je izgubila u razmjerno kratkom vremenu i svaku važnost. Čini se, da su se opće prilike i nadalje nepovoljno razvijale za gradsku općinu, jer već četiri godine iza toga vidimo zagrebačke građane, kako opet pokušavaju sklopiti sporazum s kaptolom u pogledu ubiranja pijacovine. Do ovog je sporazuma uskoro i došlo, pa je o tom izdao kaptol posebnu ispravu 13. siječnja 1343. Ovaj put je kaptol još jače izrabio svoj povoljniji položaj prema gradskoj općini, što se jasno vidi iz navedene isprave. Tu se više ne spominju predstavnici gradske općine kao ravnopravni ugovarači, što je do sada re19 ibidem: I. str. 151—153. 17 ibidem: I. str. 156.
