VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 37
37 Razumljivo je, da time ovaj spor nije bio riješen, već je ostao samo kao pokušaj rješenja, a jaz između gradske općine i kaptola još se i produbio. Zagrebački su građani upotrebljavali svaku zgodu, ne bi li se oslobodili te mrske ovisnosti o kaptolu u pogledu ubiranja pijacovine, ili da mu barem napakoste i tako ogorče uživanje tog prihoda s njihova tržišta. Tako su upotrijebili boravak kralja Karla Roberta u Zagrebu godine 1333. Tom su prilikom zamolili kralja, da ih odšteti zbog troškova, koje su imali s ukonačivanjem vojske. Kralj je uvidio, da je ta molba opravdana, pa je izdao gradskoj općini posebnu ispravu 13. lipnja iste godine. U njoj hvali zagrebačke građane zbog njihove vjerne službe, navodi njihove troškove oko trajnog ukonačivanja vojske, te njihovu obvezu, da svoj grad valjano utvrde, pa da utvrde uzdržavaju u dobrom stanju. Stoga im daje pravo, da ubiru godišnje posebnu daću (»exactionem seu colectam«) od svakoga, bio to tko mu drago, koji će na području gradske općine posjedovati zalihe vina, zemaljskih plodina ili soli. U koliko bi se dotični protivio platiti ovu daću, pristoji gradskoj općini pravo, da je ovršno utjera. Ovu novu daću nazvaše zagrebački građani »postava« (»poztaua«). 15 Kako se ova daća na zalihe plaćala godišnje bez obzira, da li je dotičnom robom (»de Ulis rebus et bonis quae in eadem civitati deponuntur, scilicet vino, frugibus et salibus«) izvršen kakav promet ili ne, to je ova gradska daća imala u neku ruku karakter samostalnog gradskog poreza — trošarine — na zalihe navedene robe. Po drugi put eto u relativno kratkom razdoblju uvodi gradska općina nove daće, kojima će samostalno raspolagati. No ovaj ih put uvodi s ovlašćenjem kralja, jer bijaše poučena lošim iskustvom kod uvođenja filaršćine i daće na morsku sol. Kako su pripadnici kaptola imali svoje zalihe žita i vina dijelom i na gradskom području, to su bili tim novim podavanjem nemilo pogođeni. Zagrebački je kaptol dakako i opet ustao na obranu svojih ugroženih interesa, pa je spor iznesen i pred kralja, a izgleda da je potrajao dulje vremena (»fuissetque inter nos — sc. capitulum — et ipsos Grecenses super praemissis litis materia diutius ventilata«). Čini se, da je gradska općina uvidjela, da prema toku parnice — ni kraj posebne kraljevske isprave — nema baš mnogo izgleda u uspjeh, pa je i opet pokušala spor izravnati medjusobnim sporazumom, te je tako došlo do nove nagodbe s kaptolom. Grad15 ibidem: I. str. 142 i 143.
