VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 36

36 Na dan 18. listopada 1324. napismeno je sklopljena nagodba,

14 kod čega su u ime gradske općine sudjelovali sudac Pechman i vijećnici Nikola, Franko, Petelin, File, Petar, Đuro, Nikola i Juraj. Prema tom utanačenju obvezala se gradska općina, da ne će uvoditi nikakve nove daće, koje bi mogle umanjiti prihod pijacovine, što ga uživa kaptol. U koliko bi se pak bilo tko između građana i stanovnika grada protivio samomu plaćanju pijacovine, njega će bez daljnjega izručiti pravorijeku kaptolskoga suda. Kaptol i njegovi podanici mogu na području gradske općine — bilo u samom gradu bilo u predgrađu — smjestiti svoje zalihe žita i vina, a na to ne treba da plaćaju nikakvih gradskih daća, niti što drugo, osim najamnine za prostorije, gdje će te zalihe smjestiti, kako već bude ugovoreno. Ovakve zalihe žita mogu slobodno prodavati, a vino točiti (»tabernare«), kako i kada to budu htjeli. Konačno se obvezuje gradska općina, da ne će kaptolske podanike ni pozivati ni predvoditi pred svoj gradski sud ni u kojem slučaju. Tako ni onda, kada se bude radilo o sporu zbog dugova kaptolskih podanika zagrebačkim građanima (»pro debitis propriis«), već će se i takovi sporovi rješavati pred kaptolskim kao nadležnim sudom. Kao uzvrat za sve ove znatne ustupke, prepustio je kaptol gradskoj općini ubiranje daće na morsku sol i filaršćinu, koje je pripalo kaptolu zaključkom hrvatskog sabora od 21. kolovoza 1321. Ova nagodba nije prema tome donijela olakšanja, već je naprotiv još i dalje slabila položaj gradske općine prema zagrebačkom kaptolu. Do sada je imao kaptol samo pravo ubirati pijacovinu, a od sada spadaju pod nadležnost kaptolskoga suda i svi oni zagrebački građani, koji bi se protivili ubiranju pijacovine ili bi se bilo kako ogriješili o propise glede ubiranja te daće. Gradska je općina naprotiv morala izričito izjaviti, da pripadnici kaptola ni u kom slučaju ne potpadaju pod nadležnost zagrebačkoga gradskoga suda. Time je prvi put bilo ustanovljeno odstupanje od načela zagrebačke zlatne bule g. 1242., prema kojem su zagrebački građani spadali pod isključivu nadležnost gradskoga suda (»nullius iudicio, nisi iudicio civitatis astare teneatur«). Čini se, da su zagrebački građani pristali na sve ovo samo zato, da dođu barem do prava ubiranja daće na morsku sol i filaršćine na vlastitom tržištu. " ibidem: I. ®tr. 109 i 110.