VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 35

Nakon ove rasprave o principijelnom stanovištu u pogledu nadležnosti bana, dotično hrvatskoga sabora, prešlo se na raspravu 0 samom predmetu. Tu je sada izjavio magister Tomo, da gradska općina imade kraljevski privilegij, prema kojem može na svom teritoriju uvoditi i ubirati nove gradske daće, no nije saboru ujedno i predložio dotične dokaze. Čini se, da je predstavnik gradske općine pokušao ovdje hotice izvrnuti pravo stanje stvari, jer su mu sigurno bila dobro poznata pisma kralja od 28. lipnja 1318. i 2. veljače 1321.,

12 koja određuju upravo protivno od onoga, što je tvrdio na saboru. Hrvatski je sabor dao na to gradskoj općini rok, da iznese navedena svoja dokazala. Međutim iz prepisa kraljevskih privilegija, koje je gradska općina predložila saboru, nije se vidjelo, da bi imala takovo pravo. Nakon toga je sabor donio zaključak, da ostaju obje nanovo uvedene gradske daće i na morsku sol i filaršćina, ali će ih u buduće ubirati kaptol zajedno s pijacovinom. Ujedno imade gradska općina sav do sada ubran prihod ovih dviju daća izručiti kaptolu; a koliko je bilo do sada ubrano u ime tih daća, ustanovit će se iz gradskih spisa (»per suas litteras sunt confessi«). Sabor je još odredio, da zagrebački kaptol uvedu u stvarni posjed prava ubiranja pijacovine, daće na morsku sol i filaršćine knez Nikola Čupor Moslavački (»de Monoslov«) i knez Stjepan Vinodolski. Ovaj zaključak hrvatskoga sabora podnio je kralju na potvrdu Jakob, prepošt zagrebačkoga kaptola. Kralj je taj zaključak zaista 1 potvrdio ispravom od 29. studenoga 1323.

13 Zagrebački se građani sigurno nisu nadali takvom rješenju njihova spora s kaptolom o ubiranju pijacovine. Umjesto očekivanog uspjeha postigli su samo to, da su od sada bili opterećeni u korist kaptola osim pijacovinom još i sa dvije nove daće t. j. daćom na morsku sol i filaršćinom. Kraj toga su ove daće bili sami građani uveli, i to dijelom kao prkos-daće kaptolu, a dijelom i radi poboljšanja stanja gradskih financija. Upoznavši zagrebački građani težak položaj, u koji su dospjeli svojim postupkom, nastojali su, ne bi li se kako izravno sporazumjeli s kaptolom u toj stvari. Tako je već iduće godine 1324. došlo do prvog pokušaja nagodbe između mnogih kasnijih, koji su slijedili. a ibidem: I. str. 93 i 97. 13 ibidem: I. str. 107.