VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 31
31 Kako vidjesmo, trgovanje je na gradskim godišnjim sajmovima (»markovskom« i »margaretskom«) bilo oprošteno od plaćanja svih tada običajnih daća, dok su se naprotiv na dnevnom tržištu i tjednim sajmovima ubirale i na području gradske općine na brdu Gradec posebne tržne i sajamske pristojbe — t. zv. »pijacovina« — po posebnim organima (»tributarii«). Ubiranje tih daća pripadalo je kralju (»quod ipsum tributum regale est«), pa u tom pogledu ništa ne određuje ni sama zlatna bula grada Zagreba, koja se inače smatra temeljem zagrebačkih sloboština i pravica. Budući da su vjerojatno sajmovi držani u Zagrebu i prije izdanja zlatne bule, to je ona prema tome u stvari ubiranja pijacovine po svoj prilici ostavila onakvo stanje, kakvo je zatekla. Po ugledu drugih gradova u susjednim zemljama bilo je i zagrebačko tržište već u srednjem vijeku uredjeno i organizirano posebnim propisima. Najstariji je takav propis iz g. 1425., koji •— uz limitiranje cijena živežnim namirnicama — sadrži zdravstvene propise i propise tržnog redarstva. 0 Zanimat će nas ovdje naročito oni propisi, koji su u vezi s ubiranjem pijacovine. U svrhu lakšeg nadzora nad ubiranjem pijacovine, odnosno da nitko ne izbjegne plaćanju te daće, bilo je strogo zabranjeno prodavati bilo kakvu robu ma gdje drugdje osim na mjestima, koja su bila određena za prodaju. Naročito je bilo zabranjeno prodavati robu po konačištima i krčmama. Dakako da u tim odredbama imade i ustanova zdravstvenog i tržnog redarstva, ali je ipak fiskalni moment onaj, zbog kojega su ti propisi u prvom redu doneseni. Unatoč tome, što se ovdje radi o daći, koja se nije ubirala u korist gradske općine, ipak su građani bdili nad točnim naplaćivanjem pijacovine, budući su se zajedno s njom ubirale i razne druge gradske daće. Na gradskom se području prodavala roba na trgu oko crkve sv. Marka (dnevno tržište, tjedni sajmovi i markovski sajam), ili oko crkve sv. Margarete u predgrađu (margaretski sajam). Na području biskupske i kaptolske jurisdikcije prodavala se roba na trgu pred stolnom crkvom ili u okolišu vrela Manduševca na istočnom dijelu današnjeg Jelačićeva trga. (Ova posljednja tržišta održala su se sve do naših dana i tek su nedavno ukinuta otvaranjem tržnice). Zagrebački je kaptol umio već rano steći pravo, da mu od pijacovine, ubrane na gradskom području, pripadaju dvije trećine, a samo jedna trećina ostaje kralju. Ovu svoju trećinu redovno je 5 ibidem: II. str. 47—50.
