VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 20

20 pojedini komadi ili možda već kakav neposredno s postankom isprava vodeni kartalur, po kome je bio načinjen novi; je li se sastavljač kartulara točno držao onoga, što je imao pred sobom, je li provodio kakve izmjene i u koliko ih je provodio. Ako nema neposrednog odgovora na ovakva pitanja, ima posrednih pojava, s pomoću kojih se može dati barem približan odgovor. Medu pomoćna sredstva ide i paleografsko razmatranje. U vezi s time Barada daje letimičan, ali zanimiv i u glavnom točan pregled razvoja i stanja latinskog pisma od IX. st. dalje, υ kom ističe, da je historijski nemoguće, da je beneventana kod na? postojala prije svršetka X. st., ili početka XI. Kakva je bila u Monte

1 cassinu pri kraju X. ili na početku XI. st., takva je dospjela u Dalmaciju i takva je u glavnom ostala sve do njezina pada kod nas u drugoj polovini XIII. st. Prema tome ni hrvatske kneževske isprave nijesu prvotno mogle biti napisane beneventanom, nego ili rimskom kurzivnom minuskulom ili karolinom. Na natpisima iz IX. st. javljaju se jasni tragovi karoline; ona je dakle u IX. st. u našim stranama bila u porabi. U porabi je bila stalno do u drugu polovicu X. st., a rimska kursivna minuskula nekako na početku ovoga stoljeća. »U XI. st., a tako i u XII. st. pisalo se karolinom i beneventanom, u XIII. st. beneventanom i goticom, u XIV. st. goticom, u XV. st. humanistikom, a od XVI. st. naprijed kursivom dotičnih pojedinih vjekova« (str. 17—21). Na pitanje pisma starih hrvatskih isprava vratit ću se posebno u jednom od slijedećih nastavaka svojih diplomatičko-paleografskih studija, nakon što ću, prije to,ga, istaknuti nekoliko momenata ο uzajamnom odnosu javnih i privatnih isprava. I tako je Barada u uvodnom dijelu svoje studije nabacio i, koliko mu je trebalo, razradio svakojaka pitanja iz općenite i iz hrvatske paleografije i diplomatike, a da bi pomoću svega onoga, što mu je na raspolaganju, uspostavio onakav tekst kneževskih isprava, kakav je mogao biti u doba njihova postanka. Onome, što je već spomenuto (Vjesnik VIII., str. 18—21), dodat ćemo nekoliko primjedaba s obzirom na izričito diplomatičke oznake hrvatskih kneževskih isprava. Invokacija Trpimirove i Mutimirove isprave ovo je: In nomine patris et filii et Spiritus saneti. Poznato je, da je to prijevod grčke, invokacije: έν ονόματι τοϋ πατρός και τοο toö και τοϋ άγίοα πνεύματος da je najstarija invokacija franačkih diploma, da se javila u doba nakon krunisanja Karla Velikoga za cara, da se njezin opstanak može dokazati g. 801—813., dakle kroz čitavo doba carevanja Karla