VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 16

Da bi začetnici kartulara splitske crkve XII.

—XIII. vijeka nadbiskupi Rajnerij ili Bernardo i njegov najvjerojatniji pisar notar Sabacij

; bili strogo odvojili isprave hrvatskih knezova kao javne od privatnih prigodom njihova unošenja u kartular, nije vjerojatno. Njihovu su pažnju svakako zadržala u prvom redu imena svjedoka bilo.koje i bilo kakve isprave, koja predstavljaju bitan elemenat dokazne snage kartulara. Ali da Sabacij nije izjednačivao potpune isprave s aktima, više je nego stalno. On je pisar isprave od 15. ožujka 1188., po kojoj je splitski knez Grubeša proveo nagodbu između Vučine Vitova i samostana sv. Benedikta u pitanju zemalja u Lažanima (Dilato), kad se o njima vodila parnica.

18 Isprava se poziva na privilegii instrumentum kralja Zvonimira g. 1076.—1078., kojom je ovo dobro podijelio samostanu sv. Benedikta.

19 Nadbiskup Bernardo dosudio je istom samostanu ovo dobro 13. srpnja 1200. pozivom na publicum instrumentum kralja Zvonimira i na instrumentum Grubesse comitis?

0 Sabacij se g. 1187. spominje kao »communis iuratus notarius

21 i u tom se svojstvu javlja sve do g. 1222.

22 Tada je imao dovoljno poticaja, da odvaja javne isprave od privatnih, pogotovu od akata; lako je mogao doći do zaključka, da u kartularu kneževskim ispravama treba dati ono mjesto, koje redovito imadu kraljevske. Zvonimir je ispravom od 9. listopada 1076. dao i potvrdio — do et comfirmo — splitskom nadbiskupu crkvu sv. Jurja u Putalju. U njoj se poziva na darovnu ispravu kneza Trpimira i na njezinu potvrdu sa strane Mutimira; oba hrvatska kneza smatra svojim predšastnicima i kraljevima. Sve je to vrlo točno i potpuno u duhu kraljevske potvrdne isprave izraženo riječima: »iuxta donacionem et confirmacionem regum predecesorum meorum videlicet Tirpimir et Mucimir, ut in ipsorum conscriptis paginis vidimus continent S Baradinom tvrdnjom, da bi činjenica, što Zvonimir ima u ruci isprave hrvatskih knezova a izdaje novu ispravu, bila »očiti znak, da je vrijednost starijih isprava, pa i vladarskih, bila vrlo labava« u pogledu kneževskih isprava, nikako se ne bih mogao složiti. To je samo obično potvrđivanje povodom promjene na prijestolju. Barada spominje, da su od X. do XII. stoljeća potvrde, prijepisi, zapisi a pogotovo kartulari imali veću pravnu vrijednost od starih 18 ib. II. br. 208, str. 221—223. 19 Doc. br. 97, str. 112—113. O datiranju Zvonimirove isprave usp. Vjesnik drž. arh. III., str. 183. - 20 Cod. dipl. II. br. 323, str. 348—350. . 21 ib. str. 217. 82 ib. III., str, 211. 23 Doc. br. 88, str. 106—107.