VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 15
15 (1178—1223).- Važan je u ispravi g. 1251. poziv na kartular i na svjedoke. U 8. i 9. stoljeću prevladava u javnom i poslovno-pravnom životu isprava. Njihov je broj u stalnom porastu. Kartulari, kad su nestale pojedine isprave, predstavljaju u mnogim slučajevima jedinu predaju isprava. U nje se kadšto i neposredno upisuju isprave i u takvim slučajevima preuzimlju ulogu same isprave. 1 ako idu za tim, da sačuvaju uspomenu na dobročinitelje, na povijest i sudbinu samostana i crkava, i ako daju pregled imovinskog stanja i služe upravi dobara, glavni im je cilj uvijek pravne naravi, naime osiguranje i obrana stečenih prava i dobara. U spornim slučajevima javna isprava, carska, kraljevska i papinska, pruža dokaz sama sobom, svojim originalom. Kod privatne originalnost nije bila toliko potrebita, jer sama po sebi nije imala dokazne snage; imala ju je po svjedocima. Prijepisi u kartularima iznosili su imena svjedoka isto onako kao i originali. U 10. je stoljeću isprava u nazadovanju. O pravnim se poslovima sastavljaju sve to više jednostavni akti. Akti se sabiru i prepisuju u kartulare isto kao i isprave i to s razloga, što su i oni davali imena svjedoka i najglavnije podatke o stečenim dobrima i o načinu njihova sticanja. U kartulare se akti ne samo prepisuju sa pojedinih samostalnih komada, nego se i neposredno upisuju. Kao što se često više akata pisalo na jednom te istom listu, tako se moglo i odustati od sastavljanja posebnih akata i zamjenjivati ih, još lakše nego kod isprave, neposrednim upisivanjem u kartulare. Prema tome uvijek opstoji mogućnost, da pojedine privatne isprave, čija snaga pada na svjedoke, opstoje u kartularima i u posebnim sastavcima ili samo u posebnim sastavcima ili samo u kartularima. Kartulari su se često vodili neposredno i istovremeno s pravnim poslovanjem, njegovim tokom i razvojem, ali nigdje i nikada neprekidno a još manje trajno. Vraćanje na sastavljanje posebnih isprava i akata nije nikada palo u zaborav. Opstanak stanovitog broja posebnih isprava i akata, njihovo sabiranje i naknadno prepisivanje bijaše glavni momenat kod postanka kartulara. Kad su pojedini akti bili prepisani u kartular, kad se smatralo, da su na okupu potrebita dokazala za slučaj spora, tim se samim pojedinim aktima nije više davalo mnogo značenja i puštalo se da propadnu. U takvim slučajevima kartular ostaje jedinim pisanim sastavkom o pravnim poslovima, stupa na mjesto pojedinih akata i preuzimlje funkciju isprave. Potpune su isprave uvijek nešto drugo nego što su akti.