VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 14

14 (str. 96). Dodat ćemo, da su stalno točno uočili značenje javne isprave i hrvatske kneževske isprave stavili na stepen kraljevskih. Barada se zadržao kod vrlo zanimljivog i u diplomatici uopće do sada tek djelomično obrađenog pitanja o kartularima; u Dalmaciji su postojali od svršetka XII. st. dalje (str. 13—17). Kartulari se najprije, i to već u IX. st. javljaju u Njemačkoj, gdje se već zarana opaža opadanje značenja isprave, zatim u Italiji u XI. st. a u našim krajevima potkraj XII. Ako Barada tvrdi, da su »kartulari posljedica pada isprave«, mislim, da se to ne bi smjelo tako općenito uzeti. Za kartulare se redovito smatra, da vuku svoju lozu iz onih inventara dobara, koja bijahu u posjedu države, gradova, crkava, opatija, za koje je u ranijem srednjem vijeku opstojao naziv poly ptici. Poticaj im je svakako bila vrlo davna težnja primaoca isprava, da izradbom prijepisa štedi originale i da se ponajviše u spornim stvarima olakša istraživanje. Jacqeus Pantaleon iz Troyesa, kasniji papa Urban IV. (1261—1264) to je izričito istakao u predgovoru kartularu crkve u Laonu.

15 Naročite prilike, u prvom redu parnice, tražile su, da prepisivač prepiše ne samo jednu ili dvije isprave, nego kadšto i čitave serije. U XIII. vijeku.sastavljanje kartulara bijaše vrlo rašireno; htio ih je imati svatko, tko bijaše u posjedu stanovite količine isprava; biskupije, opatije, kaptoli, gospoštije, gradovi, društva, bratovštine, bolnice. Prirodno je, da je u to doba bilo kartulara i u Dalmaciji, i da se splitska crkva, u čiju korist knezovi Mislav, Trpimir i Mutimir, pa kraljevi Zvonimir, Koloman, Bela II., Gejza II. i njegov sin Stjepan bijahu stvorili odluke od velikog značenja,

16 zarana pobrinula, da sastavljanjem kartulara povede brigu o stečenim pravima i dobrima. Kad je splitski sud 7. rujna 1251. rješavao parnicu o posjedu u Mutokrasu, nadbiskup Rogerije (1249—1266) svoje pravo na taj posjed »per montanum et testes legitimos probare volebat.« Na to sud: »Nos vero montanum nobis legi fecimus et testes recepimus, qui testificati sunt, sicut archiepiscopus dicebat.«

11 Barada smatra, da je kartular splitske crkve opstajao već polovicom XIII. stoljeća, da je bio napisan za nadbiskupa Rajnera (1175—1180) ili Bernarda (1200—1217) i da ga je vjerojatno napisao splitski notar Sabacije 15 Bouxin, Un cartulaire de la cathédrale de Laon u Revue des Bibliothèques XI. (1901.), str. 3 i dalje. 16 Doc. str. 106—107.; Smičiklas, Cod. dipl. II., str. 10—11, 47, 54, 96-97. 17 Cod. dipl. IV. br. 395, str. 453—454.