VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 163

163 oznaku raznih oblika pisma, koje rabe talijanski humanisti i stavljaju ga nasuprot nazivu antiqua, koji označavaše karolinžku minuskulu. Naziv gotski za oznaku pisma, po njegovu shvaćanju, mogao je nastati po analogiji prema graditeljskim oblicima, koji se razviše u isto doba. (str. 202.). Ovakvih zanimivih opažanja i zaključaka, izvedenih na temelju najnovijih paleografskih izpitivanja, daje auktor u vezi i s ostalim oblicima latinskog pisma. Po tome i po vrlo poučnoj vezi između pisma i miniatura njegovo djelo zauzimlje osobito mjesto i kao najmodernija školska knjiga latinske paleografije i kao skup svakojakih opažanja, koja odkrivaju značenje paleografije u krugu svih onih nauka, s kojima je uzko povezana, a sama daje svoj prinos njihovu napredku. J. Nagy VOGT K., DIE BURG IN BÖHMEN BIS ZUM ENDE DES ZWÖLFTEN JAHRHUNDERTS. FORSCHUNGEN ,ZUR SUDETENDEUTSCHEN HEIMATKUNDE, IZD. E. GIERACH UND J. PFIZTNER, SV. 8 (REICHENBERGLEIPZIG 1938). 4,50 RM. Vogtova knjiga duboko zadire u jedno od najvažnijih pitanja slavenske poviesti ranoga srednjeg vieka. U Češkoj su se historičari njime bavili već od Palackoga. Obzorje, izprva suženo oskudicom pisanih izvora, proširilo se, kad arheolozi počeše kopati. G. 1909. bilo je njihovo iztraživanje već toliko odmaklo, da je mogao Pič u trećem tomu svojih »Starožitnosti zeme češke«, dati podroban pregled čeških gradova. Nagli razvitak predhistorije u Njemačkoj, naročito novi pogledi Schuchardtovi, sugestivno izneseni u njegovim knjigama »Alteuropa in seiner Kultur- und Stilentwicklung« i »Die Burg im Wandel der Weltgeschichte«, pojačaše još zanimanje za češke gradove. U kolikoj mjeri, pokazuje obširna razpiava Guthova u SvatovécJavskom sborniku 1 (1934) pod naslovom »Praha, Budeč i Boleslav«, jednako poučna rezultatima i metodom. U nas se naprotiv poslije Račkoga na gradove gotovo zaboravilo. Najreprezentativnija naša poviest, Šišićeva, jedva da o njima uobće govori. To važnije je upozoriti na Vogtovo djelo, iz kojega jasno izlazi, kako tiesno sudbina gradova bijaše spojena s početcima slavenske države. Pisac polazi od tipoložke podjele gradova na plemenske i kneževske koja se osniva na prastaroj opreci između sjeveroevropske i mediteranske kulture. Plemenski je grad samo zbjeg, podalje od prometnih cesta, kuda se okolni narod Sklanja u slučaju opasnosti, dok kneževski grad služi kao trajno sjedište knezu. Izporedujući historijske i arheoložke podatke o gradovima pojedinih čeških plemena, Vogt razlikuje tri doba: Od šestoga stoljeća do kraja devetoga vlada u Češkoj plemenski grad; deseti viek označen je prodiranjem kneževskoga, a jedanaesti do druge polovice dvanaestoga pripada izključivo njemu. Svaki kotar ima sad kao upravno središte jedan kneževski grad; stari zbjegovi gube svoj smisao i nestaju još u jedanaestom stoljeću. Preokret oko g. 900. stoji u najužoj vezi s razvitkom političkih odnosa između Čeha i Njemaca. Jer pošto su već stalne borbe s Karlovićima pridoniele jačanju kneževske vlasti u Češkoj, priključenje je Čeha Njemačkoj potaklo Przemyslovice, da traže tamo uzorke za uređenje uprave. Umjesto starješina po milosti plemena trebalo im je službenika, koje bi sami postavljali. A jedini primjer imenovana činovnika u cielom susjedstvu bijaše za