VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 7
7 na što ograničenijem području, koje je pak trebalo biti iscrpivo obrađeno koliko je uopće moguće. Diplomatika sama po sebi traži duboko zahvaćanje u pojedinosti. Jedino posebna diplomatika može biti od prave koristi; obrađivanje određenih skupina isprava otkriva njihovu vrijednost kao svjedočanstava o pravnim poslovima i time povijesnoj znanosti obilno pruža svoju pomoć. Ozbiljnu metodu rada, koju je upoznao na pariškoj školi, Sickel je prenio u svoj bečki zavod i tu ju je postepeno usavršio. 5 Ono, što su Sickelu isprave karolinških i saskih vladara, Račkome su isprave hrvatskih knezova i kraljeva. 1 on ima određen i omeđen predmet svog diplomatičkog ispitivanja; i on ide za tim, da ga što iscrpnije obradi prema tekovinama, kojima raspolaže diplomatička nauka njegova doba. Samo što Rački nema pri ruci onoliko, ili barem razmjerno onoliko originalnih isprava, koliko Sickel i što se uvijek mora boriti s nepovoljnom tradicijom poznatih i sačuvanih isprava. Za razliku od Sickela moglo bi se reći za Račkoga, da je pošao za korak dalje, kad je silom prilika morao amo i tamo uzimati u pomoć i privatne isprave iz doba hrvatskih narodnih vladara. Ove su mu u neku ruku bile pomagala za promatranje i utvrđivanje stanovitih kancelarijskih pojava. Sedamdesetih godina, dakle nekako u doba, kad je Rački u svojim raspravama obrađivao hrvatske javne isprave a u svoja Documenta uvrstio i privatne, nauka o privatnim ispravama postepeno je sticala nova iskustva i određivala svoj poseban postupak. Glavne crte, kako je trebalo postupati s predmetom u njegovoj cjelini, bijahu doista već povučene u krugu općenite diplomatike. Ali se već opažalo, da načela za obrađivanje privatnih isprava ne mogu biti samo ona, koja vrijede za carske, kraljevske i papske. Na području privatnih isprava pitanja o kancelarijama i kancelarijskim ispravama ne mogu doći do riječi isto onako, kao na području javnih. Dok se kod javnih posao kreće u krugu nekog stalnog broja ustanova i značenja^ tih ustanova u političkom i uopće javnom životu, kod privatnih se radi o mnogobrojnim, vrlo raširenim i različito udešenim posebnim područjima i raznovrsnim pojavama. Pravna crta isprave, naime činjenica, da je isprava pisano svjedočanstvo o pravnom poslu, proizvod pravnog i poslovnog života, više odlučuje kod ispitivanja privatnih nego javnih isprava. 5 Usp. O. Redlich, Allgemeine Einleitung zur Urkundenlehre. U BelowMeinecke. Handbuch der Mittelalterlichen und Neueren Geschichte. Abteilung IV: Hilfswissenschaften und Altertümer. Erben-Schmitz-Redlich, Urkundenleh/e I, München-Berlin 1907., str, 10—12.
