VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 6
donationis cartula, Privilegium. Mutimirova mu je isprava po svom karakteru odluka i potvrda a neposredan povod njezinom postanku savjet državnog i dvorskog vijeća prema kneževskim riječima: »communi consilio cum cunctis fidelibus et primatibus populi«. U Firminovim riječima »praecipiente mihi domino meo Muncimiro glorioso duce« nalazi Rački knežev nalog za sastavljanje isprave. Prelazi na inv©kaci$û, koja je jedna te ista u obim kneževskim ispravama, na spajanje indikcije s oznakom Lotarova vladanja u Trpimirovoj, na spajanje »annus incarnationis« i indikcije u Mutimirovoj, na oznaku vremena po rimskom kalendaru, na ime i naslov kneza »dux Chroatorum« uz formulu pobožnosti »iuvatus munere divino«. Slijedi analiza pojedinih dijelova jedne i druge isprave: arenga, naratio ili expositio, dispositio, corroboratio, prijetnje duhovnim kaznama, spomen kneževa znaka i pečata pa imena svjedoka. Uz pojavu pluraiis maiestatis ističe Rački Mutimirovu oznaku »piissimus dux« za svog predšastnika Trpimira [-»Caritas vestra« nadbiskupa Petra za Trpimira, 4 istovjetnost potpisa u obim ispravama, imena pisara i svjedoka, posebne pojave actum-a, aprekacije, »scripsi et manu propria opus complevi« u Trpimirovoj, »scripsi et post tradita féliciter complevi« u Mutimirovoj ispravi (str. 4, 7—10, 12—15, 19—21, 42, 47 i 49). Cijeli sustav ovih dviju temeljitih rasprava pa i djela, na koja se poziva, pokazuju da se Rački u svom obrađivanju hrvatskih javnih isprava kretao u krugu nauke Teodora Sickela, učenika pariške Ecole des chartes, ravnatelja bečkog Instituta für österreichische Geschichtsforschung, učenjaka, kome diplomatička znanost toliko duguje kao malo kome nakon Mabillona (1826—1908). Sickel je točno uočio, prihvatio i koliko mu je bilo moguće dotjerao odavna poznato načelo, da se temelj za odvajanje sumnjivih isprava od nespornih može dobiti ispitivanjem nesporno ispravnih, originalnih. To je načelo obilno primijenio na isprave karolinških careva u djelu »Die Urkunden der Karolinger« (1867). Sredstva mu bijahu uspoređivanje najprije pisma a zatim stila i diktata. Takovim mu je postupkom pošlo za rukom uglaviti, koji su bili redaktori i pisari u pojedinim slučajevima kod izradbe isprava u kancelarijama. Njegovi zaključci o vrijednosti i karakteru carskih diploma bili su kud i kamo stalnije i točnije određeni od onih, koji su se do tada iznosili na osnovi upoznavanja samo općenitih kancelarijskih običaja. Dalje je Sickel odredio zadatak diplomatičkog ispitivanja tako, da bi se rad trebao kretati 4 Rački je riječi »Caritas vestra« stavio u usta nadbiskupa mjesto kneza. Rad XXXV, 20.
