VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 94
vatskog naroda. Ona je smjernica državnog i kulturnog života. Težište gotovo svih gravamina staleža hrvatskih stavljeno je na Krajinu. Da bi obrana bila sigurnija protiv turske ofenzive, već su Ferdinandovi punomoćnici 1. siječnja 1527. obećali hrvatskim staležima i redovima u ime svoga kralja: 1. da ce oni u Hrvatskoj uzdržavati 1000 konjanika i 20 pješaka te ujedno konjanicima svojim davati plaću po tri dukata. 2. da se Hrvatska lakše brani od Turaka držat će Ferdinand primjeran broj vojnika u susjednoj Kranjskoj. Ovako govori »promissio« Ablegata Ferdinanda. 5 *) Kranjska je morala biti spremica obrane hrvatskog kraljevstva, no nije ni Ferdinand uza to zaboravio da je time još bolje obranio svoju nasljednu pokrajinu. 1553. god. Ferdinand je lako mogao uvjeriti u štajerskom Gracu zastupnike vojvodina Štajerske , Koruške i Kranjstce da je u njihovu interesu, ako se u preostaloj Hrvatskoj, Slavoniji uredi Krajina, jer tada ne će Turci moći provaljivati u Kranjsku, Korušku i stajersku.Zato su ovi zastupnici i pristali da na svome trošku uzdržavaju u Hrvatskoj i Slavoniji stalnu vojsku, 200 konjanika, 2000 lako oružanih konjanika, 1000 haramija i 1000 »njemačkih« slugu. Ovdje je veza medu Hrvatskom i nasljednim pokrajinama mnogo jača i čvršća, nego je to bila 1527. god. Bez sumnje vez će se morati jačati kad bude Turčin provaljivao kroz Hrvatsku u štajersku, Kranjsku čak i Korušku, te će ostavljati sela u plamenu tvrđave u prahu, polja u pustoši. Martolozi, neplaćena i neuređena sultanova vojska, još vecma će približiti našu kraljevinu s rečenim pokrajinama. Preko dva mjeseca je raspravljalo 1578. god. 45 zastupnika nasljednih pokrajina kako da se turska sila zaustavi na Krajini, jer propadne li Krajina, znali su oni da će Turci provaljivati tada u Kranjsku, Štajersku, Korušku. Napokon njihov sabor je odlučio da će spomenute zemlje doprinositi znatne žrtve za opstanak Krajine. Oni će hrvatskoj kraljevini davati godišnje 160.848 forinti, a slavonskoj 152.496 forinti za uzdržavanje vojske i nabavu ratnog strjeljiva. Još je spomenuti sabor odredio 420.000 forinti da se u hrvatskoj Krajini poprave neke tvrđave i da se sagradi jedna nova i jaka. Kada su hrvatski staleži i redovi na svome saboru 21. ožujka 1594. god. zaključili podignuti opći ustanak da Turcima oduzmu Sisak i Petrinju, banovim četama pridruži se mnoštvo vojske iz Štajerske, Koruške i Kranjske. Dakle u ova vremena Korušku, Kranjsku i Štajersku je vezala ista sudbina što i kraljevinu Hrvatsku. Zajednički neprijatelj tjerao ih je na što užu, zajedničku složnu suradnju, jer ovakva veza značila je jedino efikasno sredstvo u borbi za uzdržavanje samoga sebe. Istina, težnja baruna i plemića iz nasljednih pokrajina, koji su imali velike dobitke kao časnici na Krajini, da se Krajina otrgne od Hrvatske, značila je krnjenje integriteta hrvatske kraljevine, ali hrvatski staleži i redovi morali su od dva zla odabrati manje. Oni su uspjeli da održe svoju kraljevinu, makar je ona pretstavljala jadne ostatke ostataka, ali oni su također uspjeli da se želja požudnih štajerskih i kranjskih plemića ipak nije ostvarila. Međutim kralj Ferdinand II. zapao je u veliku nepriliku. Protestanti u Austriji, češkoj i Madžarskoj neće ga priznati za svoga vladara, jer je on 1596. god. protjerao iz Štajerske, Kranjske i Koruške protestantske učitelje i propovjednike, a kasnije i sve ostale protestante. Češki vođa Thurn pošao je sada s vojskom na Beč, te je zaprijetio Ferdinandu koji je baš sada sazvao požunski sabor, da ne može prisustvovati jer je opkoljen. Doskora protestanti dobiju pomoć od Betlena, koji je iz Erdelja provalio u Madžarsku s turskim i tatarskim četama. Već 5. rujna 1619. zauzeo je Betlen grad Košiće, gdje je mučeničkom smrću završio bi. Marko Križevčanin. Betlen je s velikim uspjehom osvajao županije u sjevernoj Madžarskoj, te se primicao gradu Požunu, te je 22. rujna 1619. iz Bosiljeva ban Frankopan javio hrvatskim staležima pozivajući ih da 7. listopada dođu na hrvatski sabor u Zagreb. U pozivu kaže: »Da ne bi dakle takvi ustanci i bune iznenada nahrupili na nas i na ovu našu domovinu, ili da nas ne bi mogao prijevarom zaskočiti susjedni i prirođeni neprijatelj, — valja se svima nama po mogućnosti zaštititi, te se pravodobno posavjetovati o tome, kako da odolimo ovim pogibeljima, koje nam prijete. 59 ) 5S ) Jura II., 24. Bö ) Lopašić »Spomenici Tržačkih Frankopana« 223.
